Kad je dvadesetogodišnji Njegoš prvi put stao pred Nikolaja Prvog, car je primetio: „Gle, pa ti si viši od mene.” Rade Tomov je znao šta treba da odgovori caru kojem je došao da za pomoć moli: „Grešite, Vaše veličanstvo, samo je Bog viši od ruskog cara”

Nije Petar Drugi Petrović ostavio mnogo mudrih misli samo u svojim stihovima. I u običnom razgovoru je znao da izusti pokoju mudru i suvislu rečenicu. Evo jedne manje znane široj javnosti. Romanovi su bili rastom visoki, ali kad je dvadesetogodišnji Njegoš prvi put stao pred Nikolaja Prvog, car je primetio: „Gle, pa ti si viši od mene.” Rade Tomov je znao šta treba da odgovori caru kojem je došao da za pomoć moli: „Grešite, Vaše veličanstvo, samo je Bog viši od ruskog cara.” Otuda kad neko u društvu i danas umno i zanimljivo govori, neko od slušalaca bi ga pohvalio: „Aferim, e svaka ti je kâ u Njegoša.”
Njegoš je dva puta boravio u Sankt Peterburgu (Petrovgrad). Prvi put se to dogodilo 1833. godine. Na narodnom zboru, 23. maja te godine, odlučeno je da pođe u prestonicu ruskog carstva kako bi ga tamo zavladičili i da bi zamolio za pomoć Rusije Crnoj Gori. Na put je krenuo 3. juna, a prispeo na Nevu 20. jula, da bi, 6. avgusta, u crkvi Kazanski sabor, bio rukopoložen za arhijereja. Rukopoloženju su prisustvovali i car i svi članovi Sinoda ruske crkve.
Drugo putovanje u Sankt Peterburg se dogodilo gladne 1837. godine. Njegoš je u ruskoj prestonici već stekao lošu sliku, optuživan je za nenamensko trošenje novca i kao agresivan provokator. Njegoš je odmah zatražio dozvolu od glavara da otputuje u Sankt Peterburg i objasni svoje postupke pred carem, pošto je Crnoj Gori sve više očajnički bila potrebna ruska finansijska i politička pomoć. (Rusija je oko trista godina pomagala Crnu Goru oružjem, novcem i hranom). Glavari su dali Njegošu svoj pristanak i Njegoš je krenuo u Beč. Bio je primoran da odsedne u Beču nekoliko nedelja, dok je car razmatrao da li da ga primi u posetu.
U Beču je Njegoš mnogo vremena provodio s Vukom Karadžićem, koji se tek bio vratio sa svog proučavanja slovenskih lingvističkih osobina u Crnoj Gori i bio je u procesu pisanja etnografske studije na nemačkom jeziku Crna Gora i Crnogorci. Njegoševi susreti s Karadžićem privukli su pažnju austrijskog kancelara Klemensa fon Meterniha. Meternihovo nepoverenje prema Njegošu je bilo pojačano zahtevom mladog vladike za vizu zarad puta u Francusku, koja je tada smatrana kolevkom radikalnih ideja. Meternih se pobrinu da ovaj zahtev bude odbijen. U pismu jednom svom podređenom, Meternih je zapisao da se Njegoš „duhovno i fizički razvio”. Napisao je da Njegoš pokazuje „malo poštovanja za principe religije i monarhije, da ne veruje čvrsto u njih i da je pod uticajem liberalnih i revolucionarnih ideja”. Svoju poruku je završio napomenom da austrijski agenti moraju pažljivo da motre Njegoša u zemlji i u inostranstvu.
Kod Rusa nije dočekan toplo kao 1833. i Rusi su iskoristili ovu priliku da ga kritikuju za njegovo „nekaluđersko” ponašanje, naročito na to što je Njegoš uživao da bude u društvu žena. Uprkos ovome, Rusija je uvećala svoje godišnje subvencije i obezbedila pšenicu za stanovnike Crne Gore ugrožene glađu. Glad je primorala Crnogorce da se tokom 18. i 19. veka sele, najčešće u Srbiju. I za vreme vladavine Petra Drugog Petrovića Njegoša nastavljena je migracija crnogorskog naroda u Srbiju. Po Njegoševim rečima, 1831. godine nije bilo ničega sem „hiljada golijeh i prazdnijeh bez nigđe ništa životah”. Njegoš je spas tražio i u Mlecima i u Beču samo da bi narod preživeo. Pisao je i tražio pomoć preko Sime Milutinovića i Jevrema Gagića, koji je bio sekretar Praviteljstvujuščeg sovjeta za vreme Prvog srpskog ustanka, a potonji član ruskog konzulata u Dubrovniku. Jedan od problema je bio i što se stanovništvo brzo umnožavalo pa nije moglo da se normalno izdržava. Po jednom navodu u planinskim predelima bilo je po 10-15 članova porodice. I turski zulum je bio nepodnošljiv, često se ispoljavao u paljenju žita, seči vinograda i kukuruza, paljenju kuća i staja.
Ipak, Njegošev boravak u Rusiji je ostavio dugotrajan trag. Povodom sto pedeset godina od Njegoševe smrti (1951) u Sankt Peterburgu su održani Njegoševi dani. Organizator ove manifestacije bila je Katedra za slavistiku Sanktpeterburškog univerziteta. Jedan od učesnika na ovom skupu Želidrag Nikčević o svojim utiscima kaže:
„Program je bio obiman. Održan je naučni skup na temu Njegoš i slovenstvo, svečana sednica u Domu prijateljstva, susret sa članovima Saveza pisaca Ruske Federacije a u Ruskoj narodnoj biblioteci otvorena je izložba posvećena Njegošu.”
Izvor: Boško Lomović/magazin.politika.rs
