Svaki politički stav, ubjeđenje, buntovno djelovanje samo po sebi zaslužuje poštovanje ukoliko je proizvod razuma, individualne zrelosti, znanja makar u tragovima i osnovnih vrijednosti porodičnih vaspitanja. Ali ako buntovništvo nije u stanju da poveže dvije logične premise u neki zaključak onda se ono svodi na degradaciju.
Žalosno. U Cetinju je izostalo sve ono što ga je tokom istorije krasilo do prije 3 decenije. Umjerenost, odmjerenost, dostojanstvo duha, zamijenjeno je urlicima i psovkama. Na djelu je bila pirova pobjeda agresije i ničim obuzdanog idolopoklonstva.
Ako se brani identitet zajednice, onda se on brani intelektualnom zrelošću. A Cetinju to nedostaje desetinama i desetinama godina. Tužno ali istinito.
Uočljive su dvije su komponente Cetinjskog protesta. Prva je izostanak uglednih Cetinjana. Evo da ih ne nabrajam sada i ovdje ali ko pročita ovu moju tezu neka razmisli koga je tamo vidio i prepoznao, a koga nije bilo. Druga komponenta je priliv sa strane „multikonfesionalnih“ aparatdžika mobilisanih od strane DPS-a na čelu s VOĐOM. A ovog i ovakvog Vođu bi negdašnje kulturno Cetinje prepoznalo kao ogoljenog fakina bez šarma i hrabrosti.
Atanas Stupar
