Piše: B. G. Trebješanin
Muzički centar Crne Gore u Podgorici skreće pažnju kulturne javnosti promišljenim muzičko-scenskim iskoracima. Tako je Mišel Kelemenis, eminentni francuski umetnik i koreograf, nedavno boravio u ovoj kući umetnosti.
Pod svojim krovom centar neguje izvođački deo, u čijem fokusu su Crnogorski simfonijski orkestar, koji postoji od 2007. godine, i novoosnovani Crnogorski baletski ansambl, koji je zvanično uveden kao deo ove institucije kulture pre dve godine. Tu je i služba produkcije i marketinga, logistike, administracije, kao i izdavačko-edukativni segment.
Zdanje u kojem je zaživeo Muzički centar Crne Gore imalo je u svoje vreme sasvim drugu, vojnu funkciju. Smešteno je u samom centru Podgorice, s pogledom na Ribnicu, u blizini je Sahat-kula iz 1667. godine, koja odoleva zubu vremena. Podgorička kuća umetnosti, jedinstvena na ovim prostorima, odiše pozitivnom energijom i kreativnim potencijalom, u šta smo se nedavno uverili. Premijera baletske predstave „Krcko Oraščić” Petra Iljiča Čajkovskog u koreografiji Aleksandra Ilića učvrstila je naše uverenje, budući da su i sve reprize ovog dela bile rasprodate u rekordnom roku. Na publici bi pozavidele i svetske metropole: mahom predstavnice nežnijeg pola, lepe, negovane, strpljivo su čekale u redu ispred biletarnice.
– Imamo velike planove kad je reč o našem centru. Crnogorski simfonijski orkestar već krči svoj put u umetnosti nota. Kada sam pre četiri godine došla na čelo ove institucije nije bilo ni koncertmajstora, niti dirigenta… Ipak, nismo se obeshrabrili. Upriličili smo nekoliko audicija i uspeli znatno da popunimo orkestar. Tako smo dobili i prvu ženu dirigenta u Crnoj Gori, Ivu Marcano, ali i šefa dirigenta, mladog Marka Korovića, perspektivnog umetnika, rođenog u Francuskoj, s poreklom iz doline Zete. Gde ćete lepši emotivno-umetnički spoj – ističe agilna Isidora Damjanović, poslovna direktorka Muzičkog centra Crne Gore, koja nas je iznenadila organizacionim veštinama.
Ova elokventna dama, sa kojom smo razgovarali u njenom radnom prostoru na poslednjem spratu matične kuće kulture, odakle se širi pogled na celu Podgoricu, uz mirise i zelene nijanse raznovrsnih biljaka kojima je oplemenila svoj radni prostor, ovako je govorila za „Politiku”:
– Uveliko planiramo rad na novoj operi – „Don Đovani”. Što se tiče ansambla baleta, u Crnoj Gori decenijama postoji balet kao deo obrazovne muzičke institucije „Vasa Pavić”, ali za ovu granu umetnosti nijedna institucija do sada nije pokazivala interesovanje da profesionalizuje balete, niti smo imali domaći balet na repertoaru bilo kojeg crnogorskog pozorišta. Nije postojao ni na tržištu rada, trenutno gradski kolektivni ugovor poravnava balerine sa zanatlijama.
Počeli su, uverava nas Isidora Damjanović, da razgrću i taj put. Prošle godine imali su audiciju, na koju se javilo čak 75 plesača iz inostranstva, postojalo je ogromno interesovanje. Tako sada u svojim redovima imaju „jednu lepu Grkinju, kao i neodoljivog Italijana, ali i prvog crnogorskog baletskog igrača Vladimira Sekulića”.
– Sve naše devojke su školovane, usavršavale su se, mahom u Plovdivu, završavale studije u Sofiji, Beogradu… Stvorila se lepa baza za rad, često kod nas gostuju i inostrani pedagozi, recimo Klaudija Sovre, Kaja Bogoveska, Saša Eftimova, Mojca Majcen, Duška Ivanova. Naš baletski ansambl čini pet stalnih balerina, s namerom da pojačamo odabrani tim, budući da u probnoj sali svakodnevno vežba deset umetnica igre. Simfonijski orkestar je znatno brojniji, ima 58 članova i svi su muzički obrazovani – naglašava naša sagovornica i uverava nas:
– Imamo lepu međunarodnu saradnju. Mađarski pedagog Gabor Kerehazi gostovao je prošle godine kod nas i držao masterklas. Tu su raspoloženi momci iz Beograda, predvođeni Aleksandrom Ilićem, koji naš centar smatraju svojom drugom kućom. Milica Bezmarević, kao pedagog, ali i Federika Vinčifori, koja je stigla iz Italije i svakodnevno radi s našim balerinama.
U atrijumu crkve Svetog Spasa u Prizrenu otvoren deveti festival srednjovekovne muzike „Medimus“
Harmonija se u Muzičkom centru Crne Gore oseća na svakom koraku. Toliko nasmejanih lica, pozitivne energije, motiva za rad odavno nismo sreli na jednom mestu, a obišli smo gotovo svaki kutak ovog zdanja.
Naša sagovornica kaže da u Podgorici nije nimalo lako rasprodati salu koja broji 400 sedišta. Međutim, interesovanje, recimo za predstavu „Krcko Oraščić”, bilo je zadivljujuće.
– To nam je snažan vetar u leđa, jer je ideja o osnivanju baletskog ansambla dočekana na nož, u smislu da balet nije crnogorska tradicija, da nemamo uslova za ovu granu umetnosti. Prepoznala sam kao mogućnost da Muzički centar Crne Gore, kao produkcijska kuća, u svom sastavu ustanovi ansambl baleta, čak bismo u dogledno vreme osnovali i hor. Tako bismo zakružili sve segmente koji su neophodni za muzičko-scenska dela – tvrdi Isidora Damjanović i konstatuje:
– Ne može se sve realizovati preko noći. Treba biti strpljiv, marljiv, ići korak po korak i raditi na sebi, na kvalitetu, promišljenoj repertoarskoj politici. Nadamo se da će za dve godine naš ansambl baleta čvrsto stati na svoje noge. Smatram da je sramota da Crna Gora, koja je srcu Evrope, nema profesionalni balet u 21. veku. Istrajavamo na njemu, tu smo da pokažemo rezultat, a onda možemo da tražimo dodatne potpore – i finansijske i stambene.
Izvor: Politika
