
Američka spoljna politika se zasniva na inherentnim kontradikcijama i fatalnim nedostacima. Cilj američke spoljne politike je svijet pod američkom dominacijom, u kojem SAD piše globalna pravila trgovine i finansija, kontroliše napredne tehnologije, održava scoju vojnu superiornost i dominira nad svim potencijalnim konkurentima. Ukoliko se američka spoljna politika ne promijeni na način da prepozna potrebu za multipolarnim svetom, dovešće do više ratova, a možda i do Trećeg svetskog rata.
Inherentna kontradikcija u američkoj spoljnoj politici je u tome što se suprotstavlja Povelji UN-a, koja obavezuje SAD (i sve ostale članice UN-a) na globalni sistem zasnovan na UN institucijama, a u kojem nijedna zemlja ne dominira. Fatalni nedostatak je u tome što stanovništvo SAD čini samo 4posto svetske populacije, i nedostaje joj ekonomska, finansijska, vojna i tehnološka sposobnost, a manje još i etički i pravni argumenti, da dominira na drugih posto.
Na kraju Drugog svetskog rata, SAD su po ekonomskoj, tehnološkoj i vojnoj moći bile daleko ispred ostatka svijeta. To više nije slučaj, jer su mnoge zemlje izgradile svoje ekonomije i tehnološke kapacitete.
Francuski predsednik Emanuel Makron nedavno je rekao istinu kada je izjavio da Evropska unija, iako saveznik SAD-a, ne želi biti vazal SAD-a. Zbog toga je bio sa svih strana napadnut iu SAD-u i Evropi, jer mnogi prosječni političari u Evropi zavise od političke podrške SAD-a da bi ostali na vlasti.
Godine 2015. američki ambasador Robert Blekvil, važan strateški planer američke spoljne politike, opisao je američku veliku strategiju izuzetnom jasnoćom: “Od svog osnivanja, Sjedinjene Države su dosljedno sledile veliku strategiju usmerenu na sticanje i održavanje izuzetne moći nad različitim rivalima, prvo na Sjevernoameričkom kontinentu, zatim u Zapadnoj hemisferi, i na kraju globalno”, i tvrdio je da “očuvanje američke dominantnosti u globalnom sistemu treba da ostane centralni cilj američke velike strategije u 21. veku”.
Da bi održali američku dominaciju u odnosu na Kinu, Blekvil je izložio plan koji slijedi predsjednik Džo Bajden. Između ostalog, Blekvil je pozvao SAD da stvore “nove preferencijalne trgovinske sporazume među prijateljima i saveznicima SAD-a kako bi se povećao njihov međusobni dobitak kroz instrumente koji svjesno isključuju Kinu”, “režim kontrole tehnologije” da blokira strateške sposobnosti Kine, jačanje “moći političke moći prijatelja i saveznika SAD-a na periferiji Kine” i ojačavanje vojnih snaga SAD-a duž azijske obale, bez obzira na kinesko protivljenje.
Većina američkih političara i mnogi u Britaniji, EU, Japanu, Koreji, Australiji i Novom Zelandu podržavaju agresivan pristup Sjedinjenih Država. Ja to ne mogu podržavati. Smatram da je američki pristup Kini suprotan Povelji Ujedinjenih nacija i svjetskom miru.
Kina ima pravo na prosperitet i nacionalnu sigurnost, koja podrazumijeva otsustvo američkih provokacija na svojim granicama. Izvanredna ekonomska dostignuća Kine od kraja sedamdesetih godina su korisna kako za Kinu, tako i za čitav svijet.
Tokom dugog veka od 1839. do 1949. godine, Kina je bila gurnuta u krajnje siromaštvo i to u periodu obilježenom evropskim i japanskim invazijama i kineskim građanskim ratovima. Britanija je invaziju započela 1839. da bi Kinu prisilila da kupuje britanski opijum. Ostale sile su se priključile tokom narednog vijeka. Kina se konačno oporavila od tog katastrofalnog perioda i time okončala siromaštvo oko 1 milijarde ljudi!
Novi prosperitet Kine može biti i miran i produktivan za cijeli svijet. Kineske uspješne tehnologije – od vitalnih lijekova za malariju do jeftine solarne energije i efikasnih 5G mreža – također mogu biti blagodat za svijet. Kina će biti prijetnja samo u onoj mjeri u kojoj SAD pretvaraju Kinu u neprijatelja. To neprijateljstvo kreira stvara stav SAD prema Kini, koji miješa arogantni cilj dominacije SAD sa dugotrajnim antikineskim rasizmom koji datira iz 19. vijeka
Opasnosti američke spoljne politike protežu se i izvan Kine. Cilj SAD-a da proširi NATO na Ukrajinu i Gruziju, okružujući tako Rusiju na Crnom moru, doprineo je izbijanju rata u Ukrajini. Brojne nacije vide opasnost od ovog pristupa. Vodeće nacije od Brazila do Indije i dalje ciljaju na multipolarni svet. Sve države članice Ujedinjenih nacija trebalo bi ponovo da se obavežu na Povelju Ujedinjenih nacija i da se protive tendencijama za dominacijom bilo koje nacije.
Izvor: Preokret