Njegovo preosveštenstvo Episkop dioklijski Pajsije obavio je čin sahrane sa opijelom, književnika Komnena Bećirovića u Ljevištima, u Gornjoj Morači.
Njegovom preosveštenstvu sasluživali su protojerej Jovan Plamenac, jerej Petar Milutinović i jerođakon Teofan (Muhadinović).
Preosvećeni vladika porodici i prisutnima obratio se nakon opijela.
Podsjetio je na riječi iz Svetog Pisma da je Bog stvorio čovjeka po svom liku i podobju, što se može protumačiti da je Bog stvorio čovjeka da on u svemu pomalo liči na Boga, odnosno da je konačni čovjekov cilj da se upodobi svome Tvorcu- Bogu koji ga je sazdao.
„Tako, budući i sam Bog da je Tvorac i da stvara, da je dao i čovjeku da bude tvorac i da stvara, ali mu nije dao da stvara neke druge svijetove, već mu je prije svega dao život i slobodu, a to znači-dao mu je prostor i vrijeme i mogućnost da stvara i oblikuje samoga sebe. I tako je čovjek od svoga rođenja, pa do ovoga trenutka kada ide opet svome Tvorcu, on koristi ovo vrijeme da sebe oblikuje onako kako sam želi. I od svega je najljepše kada čovjek to vrijeme mudro iskoristi i ukrasi sebe i vrlinama i dobrim djelima i svim onim što Bog od njega očekuje i što ljudi cijene i poštuju.
Na vijest o upokojenju: Komnen Bećirović: Poslanica bratu Radovanu
Tako i brat naš Komnen, Bog mu je dao dug ljudski vijek i on u tom vremenu koje mu je Bog dao nije bio lijen, nego je sebe ukrašavao kako bi što ljepše duše izašao pred svoga Tvorca. I kao što to često kod nas biva, da oni koji su najbolji moraju i da žive van svoje otadžbine, tako je i brat naš Komnen, živio dobar dio svoga života van svoje otadžbine, ali je i tamo gdje je živio, bio glas svoga naroda i borio se za svoj narod i za svoju zemlju koliko god je mogao i koliko god i kako god je to umio.
Zato je, pored svih vrlina i dobrih djela koja je učinio u svome životu, ukrasio sebe sa dva najljepša lika svetiteljska. Odlikovan je ordenom Svetog Petra Cetinjskog i Svetog Petra Drugog, Lovćenskog Tajnovica. I nije samo ukrasio sebe spoljašnjim ukrasima, nego je on ova dva svetitelja nosio u srcu svom i trudio se da njihov sveti život i sam podražava. A pored toga, nosio je u svome srcu i naše mučeničko Kosovo i Metohiju i borio se za njega kao što to se najbolje može. Zbog toga i danas on daje i posljednji dug ovoj zemlji koja ga je rodila i podigla. U onu zemlju iz koje je Bog dao da oživi njegovo tijelo, on svoje zemaljsko tijelo vraća, ali ne samo to, nego će sa ovoga mjesta dočekati i onu posljednju trubu, kada će svi mrtvi vaskrsnuti, sva tijela umrlih vaskrsnuti i ući u radost carstva nebeskog.
Mi se molimo da mu Bog podari carstvo nebesko, da ga nagradi za sve njegove trudove i njegovu ljubav prema svojoj zemlji i svome narodu, a prije svega za ljubav prema Bogu koji nas je sve stvorio.
Neka mu je vječan spomen i vječan pokoj. Amin, Bože daj-“zaključio je Njegovo preosveštenstvo Vladika dioklijski g. Pajsije.
