Reakcije „partija pobjednica“ na smjene nekih svojih funkcionera koji su dobili položaje „po dubini“ je bolna, refleksna i antimudra!
Zasnovana je na principu: „Zbog jednog posječenog drveta, ili više njih, zapalićemo šumu i napraviti požar“!
Kod njih ne postoji „žrtvovanje figure“ radi višeg cilja, taktička i strateška mudrost, izvlačenje najviše političke koristi u svakoj situaciji.
Umjesto toga, vidimo srljanje, rušilačke impulse, želju za plivanjem po rubu novog pakla- pa i u samom paklu!
Isti slučaj je i sa određenim nepartijskim ličnostima iz javnosti koji su na čudan način odstranjeni iz krugova vlasti, iskreno govoreći- način koji nije nimalo lijep i nije uopšte mudar. Ružan, dakle!
I opet, umjesto da ta žrtva izazove kritiku „oštećenih“ u razumnim okvirima, ta njihova kritika je prešla sve granice i ušla u polje neopravdane histerije gdje su postali učesnici spomenutog „paljenja šume“!
Svi oni ne vide da se Vlada ne smije srušiti, niti smjenjivati ministri i tako urušavati Vlada, do izbora u Podgorici na kojima se mora konačno smijeniti prošli režim političkog satanizma.
Ne vide, i ne žele prihvatiti fakt da su vječni trodecenijski gubitnici koji su jedva prevedeni u uslovne pobjednike zahvaljujući isključivo moćnom impulsu upokojenog mudrog Mitropolita i „jezičku na vagi“ u vidu GP URA i CIVIS-a, bez čega bi i dalje bili progonjene zvijeri skupa sa Crkvom i litijskim narodom Crne Gore.
Zaboravili su da je tim gestom Mitropolita, GP URA i CIVIS-a jedva uklonjen pakleni režim koji je svjesno, s elementima najtežeg političkog zločina, gurao Crnu Goru do ruba građanskog rata- i dogurao faktički!
Ne odgovara im predloženi model prelazne vlasti u vidu „Vlade eksperata“, mada je on jedini mogući model na koji su pristale moćne zapadne ambasade, koje vedre i oblače kompletnom Evropom i većim dijelom planete, imajući beskonačnu političku silu.
Ne vidjeti tu silu, znači živjeti u egoizmu, laži sopstvene veličine, što u konačnici vodi u provaliju.
Nemaju balansa, nemaju mudrosti, nemaju duha sabornosti!
Taj nedostatak mudrosti vidjeli smo ne samo kod njih, već i kod premijera kada je tokom događaja ustoličenja novog Mitropolita na Cetinju ispravno i odlučno omogućio to ustoličenje i apsolutno neispravno izazvao krizu Vlade tražeći smjene ljudi iz bezbjedonosnog sektora.
Naime, u modelu prelazne vlasti premijeru je dato da se kreće u unaprijed određenim okvirima, što znači da nema prava i moć kojeg imaju premijeri drugih država.
Tu je neophodan najviši osjećaj balansa i mudrosti, takta i odlučnosti da bi politički brod „sa slabašnim veslima“ opstao!
Elem, ako „partije pobjednice“ ocjenjuju da su ucijenjene ili premijer osjeća da nema puni kapacitet vladanja, neka sadašnje stanje uporede s paklom prošlog režima i vidjeće da sve to i nije baš tako, i nije loše kako to žele predstaviti.
Narod je mogao čekati trideset godina, živjeći u istinskom paklu na zemlji, a gubitnici svih izbora i uslovni pobjednici prošlih- ne mogu sačekati pola godine do izbora u Podgorici!?
Politika je vještina mogućeg, a to „čarobno moguće“ su okviri unaprijed dati silama.
Ne umiješ se kretati u okvirima, bićeš zbrisan tako nemilosrdno da će to izazvati bolni vrisak i „obješena lica“, što je i logično kada se dešava politička tragedija.
Na drugoj strani postoji javnost koja je senzibilna i duboko narodno mudra.
Njen bijes, koji je sada usmjeren protiv SNP može eskalirati do te mjere da će se sve zaljuljati.
Tu lavinu može izazvati bilo čiji ogorčeni komentar potkrijepljen stabilnom analizom stanja, i tada će nastati uragan.
Narod ne želi da se otvaraju vrata bivšem režimu ada i haosa.
Narod ne trpi nenajedene političare, njihove histerije, ludila i neželjenje da se žrtvuje ponešto zarad opšteg dobra.
Krajnji je momenat za hlađenje usijanih glava i vraćanje politike u realne okvire koji su vrlo precizni i vidljivi svakome ko nije dozvolio da mu političari iluzijama zapale kosu na glavi.
Vojin Grubač
Izvor: Fejsbuk
