Sinošćnju emisiju „Okvir” (RTCG) obilježio je verbalni obračun Žarka Radulovića i Dritana Abazovića. Hoće li to imati sudski epilog, ostaje da vidimo. Dočim, ono što se vidjelo jeste da Žarko žarko žali za Milovim vaktom. Čini se da je potvrđena ona stara mudrost da prva ljubav zaborava nema. Preciznosti radi, u ovom slučaju (čežnje) izgleda da je „trajekt” ekvivalent prve Žarove ljubavi. Još je nije prežalio, pa je nostalgični Žare naziv trajekta „30. avgust” preimenovao u „30. kolovoz”. Na pitanje novinara čemu tu.
Žaro je odgovorio: „Tako mu tepam”. A, nije, no ga boli što se promijenila kolovozna traka. Avaj, da Žaro ne bi tužio i mene, da pojasnim da je mislim da je Žaru trajekt prva ljubav u smislu singdohe (simbolički, dakle), što će reći da trajekt kao „diogena figura”, ako se može reći tako, označava cjelinu Milovog vakta (slično metonimija).
Doista, teško da se može naći riječ koja simbolički bolje označava stanje privrede u Milovom (i Žarovom) vaktu, koja to bolje izražava od (sinegdohe) „trajekt”. Crna Gora je nekolike decenije bila jedan trajekt, koji je, doduše, i plovio, i ronio, i letio, i kopnom jezdio, ali uvijek donosio prihod u sigurne luke. Reče još Žare da 3 milona profita od trajekta nije neki novac za državu. Doista je tako! Mali je to korak (novac) za oporavak crnogorske privrede, ali veliki kad se sliva u džep jednoga čovjeka.
Milovan Urvan
