Piše: Miroslav Zdravković
U priloženim tabelama isključeni su podaci za opštine Neum u BiH i Pregrada u Hrvatskoj, zbog nedostatka podatka iz jednog od dva popisa, pa su priloženi podaci za 469 opština.
Ukupan broj stanovnika SFRJ povećan je za 9,3% između 1971. i 1981. godine, dok je broj Srba povećan za 0,1%, pa je udeo Srba u ukupnom stanovništvu SFRJ smanjen sa 39,7% u 1971. na 36,3% u 1981. godini.
U istom periodu povećan je broj Jugoslovena za preko milion, 4,7 puta, te je njihov udeo u ukupnom broju stanovnika povećan sa 1,3% na 5,8%. Pad udela Srba bio je za 3,3 pp, dok je rast broja Jugoslovena bio za 4,4 pp.
Postoji negativna, ali slaba, korelacija između promene udela Srba i udela Jugoslovena od -0,358%, što ukazuje da su i drugi faktori, osim promene deklarisanja iz Srba u Jugoslovene, uticali na kretanja ove dve pojave.
U 1971. godini Srbi su činili apsolutnu većinu stanovništva u 163 opštine, činili su između 30% i 49,9% u 46 opština, od 10% do 29,9% u 68 opština dok su učestvovali sa manje od 10% u 192 opštine u SFRJ.
U 1981. godini smanjena je apsolutna većina opština za jednu, smanjen je broj opština sa 30% do 49,9% za deset, za još dve je smanjen od 10% do 29,9% dok je povećan broj opština sa manje od 10% Srba za 13.
Miroslav Zdravković: Poljoprivredna razvijenost u SFRJ po opštinama u 1980. godini
Srbi su izgubili apsolutnu većinu u opštinama Plandište u Vojvodini i Vlasenici u BiH, dok su stekli u Alibunaru u Vojvodini.
Opštine u kojima je udeo Srba smanjen na manje od 30% bile su: Novi Pazar (sa 39,5% na 29,5%), Sjenica (sa 37,6% na 28,9%), Slunj (sa 36,3% na 29,5%), Sarajevo (sa 36,2% na 29,6%), Bosanska Krupa (sa 35,8% na 27,2%), Srebrenica (sa 35,7% na 28,4%), Otočac (sa 33,1% na 29,8%), Titova Mitrovica (sa 33,1% na 24,6%), Kladanj (sa 32,0% na 27,6%), Gospić (sa 31,6% na 29,7%), dok ni u jednoj opštini nije povećan sa ispod na preko 30,0%. Ove opštine su „zvučne“ ili značajne u pogledu budućnosti koja je kasnije nastupila, ili iz sadašnje perspektive.
Broj Srba ukupno je povećan između dva popisa za 7.738 lica. On je povećan u 161 opštini, ostao je identičan u jednoj, a smanjen je u 307 opština.
Kada stavimo u odnos razvijenost opština i promenu broja Srba dolazimo do podatka da je u opštinama koje su bile razvijenije iznad proseka za SFRJ (62.169 dinara po stanovniku) došlo do povećanja broja Srba za 222.352 lica, dok je kod onih ispod proseka došlo do smanjenja za 214.617 lica.
Ilustrovati strukturne promene uzimajući u obzir promenu broja Srba, apsolutno i relativno, i dovesti to u vezu sa nivoom razvijenosti je kompleksno uzimajući u obzir 469 opština u skupu i promenu broja Jugoslovena.
Pođimo od činjenice gde su Srbi imali najveću relativnu većinu i šta se u ovim opštinama dogodilo.
Ovde smo, umesto željenih 30, prikazali 50 opština koje imaju veoma slične karakteristike u pogledu demografskih kretanja. Svih 50 sa najvećim udelom Srba (do 97,2%) nalazilo se na teritoriji Srbije izvan pokrajina i njih 48 je imalo pad udela Srba izuzev Čajetine i Rače kod kojih je on povećan za 0,1%. Njih 15 je imalo rast a 35 pad ukupnog broja stanovnika. U zbiru, smanjenje broja stanovnika iznosilo je 12.206 lica. Broj Jugoslovena povećan je u svih 50 opština, u zbiru za 17.146. Znači, pad udela Srba u ovim opštinama bio je posledica promene izjašnjavanja iz Srbin u Jugosloven, a ne bržeg rasta broja stanovnika drugih nacionalnosti (što je u nekim opštinama i bio slučaj). Osim Titovog Užica i Gornjeg Milanovca, sve ove opštine su bile ispod prosečnog nivoa razvijenosti u SFRJ.
Sve ove opštine su nastavile demografski pad do poslednjeg popisa stanovništva iz 2022. godine.

Sledeća ilustracija je broj opština sa najvećim povećanjem i smanjenjem broja Srba između dva popisa.
Kod 50 opština sa najvećim povećanjem broj Srba, u zbiru je povećan njihov broj za 377.144, pri čemu je samo u Beogradu povećan za 127.852. Pošto je većina opština u Srbiji van pokrajina i u Vojvodini, spomenućemo opštine u drugim republikama.
Iz Slovenije, Ljubljana je bila na 10. mestu a tu su još bili i Kranj, Celje, Velenje i Maribor.
U Hrvatskoj je najviše povećan broj Srba u Zagrebu i u Rijeci.
U BiH je povećan broj u Sarajevu, Zvorniku, Tesliću, Mostaru, Bugojnu, i Banja Luci.
Na Kosovu i Metohiji je broj Srba povećan u Prištini.
Odmah ispod ove liste iz Slovenije se nalaze Kopar na 51, Jasenice na 52, Novo Mesto na 54. Nova Gorica na 56, Postojna na 59. i Vrhnika na 60. mestu.
Od prvih 50 opština njih 25 je bilo iznad prosečne razvijenosti u SFRJ a 25 je bilo ispod prosečne razvijenosti. U drugoj polovini nalazile su se većinom opštine u Srbiji sa većim brojem stanovnika, industrijski centri, u odnosu na male opštine sa prethodne liste, gde su Srbi imali apsolutno najveći udeo, ali su bile veoma siromašne.

U 50 opština sa najvećim smanjenjem broja Srba, zbirni pad broja iznosio je 174.260. Ovde se nalazilo 18 opština u Srbiji van pokrajina, 15 u Hrvatskoj, 11 u BiH, dve u Vojvodini (Žitište i Sečanj) i po jedna u Makedoniji (Skoplje) i KiM (Titova Mitrovica).
Vredi spomenuti imena opština u Hrvatskoj i u BiH.
U Hrvatskoj to su bile: Glina, Gračac, Beli Manastir, Bjelovar, Vrginmost, Vinkovci, Ogulin, Slunj, Dvor, Nova Gradiška, Vukovar, Sisak, Slavonska Požega, Knin i Osijek.
U BiH to su bile: Glamoč, Nevesinje, Ključ, Bosanska Krupa, Bosanski Novi, Bosanska Dubica, Mrkonjić-Grad, Sanski Most, Bosanski Petrovac i Bijeljina.
U Hrvatskoj i Bih imamo kombinaciju uticaja iseljavanja iz siromašnih opština i promenu izjašnjavanja u gradovima iz Srba u Jugoslovene.
U Crnoj Gori imamo drastičan pad broja Srba u Ivangradu i Pljevljima, što nije u vezi ni sa migracijama, ni sa promenom izjašnjavanja u Jugoslovene, već verovatno internim razlozima koji su doveli do ove promene u izjašnjavanju (u Crnogorce). Od ovih 50 opština njih 45 je bilo ispod prosečne razvijenosti u SFRJ, a pet iznad su bile u Hrvatskoj i posledica su prelaska iz Srba u Jugoslovene, u Sisku, Vukovaru, Osijeku, Bjelovaru i Belom Manastiru.

Sledeća tabela prikazuje 50 opština u kojima je najviše povećan udeo Srba u ukupnom broju stanovnika. Među njima su samo četiri opštine kod kojih je udeo Srba bio značajan i ostalih 46 u kojima je on bio zanemarljiv. Čak 31 se nalazi u Sloveniji, 11 u Hrvatskoj, po tri u Srbiji van pokrajina i Vojvodini i dve u BiH.
Među ovim opštinama njih 39 je bilo iznad prosečne razvijenosti u SFRJ a 11 ispod prosečne. Među ovim ispod proseka bile su po tri u Vojvodini i Srbiji van pokrajina, dve u BiH i Pag, Klanjec i Lastovo u Hrvatskoj.
Za ovih 50 opština sa rastom udela Srba možemo zaključiti da se radi većinom o useljavanju u razvijene opštine u najrazvijenijim delovima Slovenije i primorskim delovima Hrvatske.
Njih 37 je imalo rast ukupnog broja stanovnika a 9 od 13 sa padom pripadalo je grupi 11 opština sa ispod prosečnom razvijenošću.

Među 50 opština sa najvećim relativnim padom broja Srba nalazilo je 17 opština u BiH, 10 u Srbiji izvan pokrajina (uključujući Beograd), 9 u Hrvatskoj, po šest na KiM i u Crnoj Gori i dve u Vojvodini.
Među ovim opštinama Beograd, Sarajevo, Banja Luka i Priština su imale povećanje broja Srba, dok je ostalih 46 imalo smanjenje.
Najdrastičniji relativan pad broja Srba imao je Kolašin (-91%), a i u drugim crnogorskim opštinama pad je bio ogroman: u Ivangradu za 78,4%, Pljevljima za 71%, u Budvi za 38,8%, u Kotoru za 49,3%, u Herceg-Novom za 26,3%. Očigledno je da su u Crnoj Gori postojali specifični razlozi da se drastično smanji nacionalno opredeljenje iz srpskog u crnogorsko ili jugoslovensko.
Ostalih 40 opština (umanjeno za četiri sa rastom i šest u Crnoj Gori) predstavljaju opštine sa demografskim padom koji je bio posledica iseljavanja u industrijske centre.
Jedanaest opština sa najvećim padom udela Srba bilo je iznad prosečno razvijeno (Kotor, Budva, Beograd, Bor, Sarajevo, Vrbovsko, Herceg-Novi, Trebinje, Pećinci, Nova Crnja i Titova Korenica) dok je 39 pripadalo ispod prosečno razvijenim opštinama.

Opštine sa relativno najvećim porastom broja Srba nećemo prikazivati jer se radi o opštinama u Sloveniji i Hrvatskoj koje su prilikom popisa 1971. godine imale zanemarljivo mali broj, izuzev Ljubljane.
I opštine sa relativno najvećim smanjenjem broja Srba su bile opštine sa njihovim malim brojem: u zbiru je u 50 prikazanih opština živelo 142.428 Srba u 1971. i broj je smanjen na 87.711 u 1981. godini.
Među njima se nalazi 17 opština u Hrvatskoj, čak 12 u Crnoj Gori, 9 u BiH i po četiri u Makedoniji, Kosovu i Srbiji izvan pokrajina.
Na dnu liste su Žabljak, Kolašin, Plužine i Plav iz Crne Gore i Vis iz Hrvatske gde je očigledna promena u nacionalnom izjašnjavanju dok onda sledi Glogovac gde je broj Srba smanjen sa 125 na 27 i to je posledica njihovog prisilnog iseljavanja, što je slučaj i kod Podujeva, gde je broj Srba smanjen sa 4.469 na 2.171 i u Srbici, gde je smanjen sa 1.775 na 1.104.
Ivangrad, Bijelo Polje, Šavnik, Pljevlja, Kotor, Nikšić, Budva i Cetinje u Crnoj Gori takođe predstavljaju opštine gde je promenjeno nacionalno izjašnjavanje iz srpskog u crnogorsko i jugoslovensko, mada se kod Plužina može videti da je to i posledica demografskog pada i odseljavanja.
U opštinama u BiH (Ljubuški, Duvno, Cazin, Posušje, Prozor, Kreševo) radi se o srpskoj nacionalnoj manjini koja se iseljavala ili menjala izjašnjavanje, dok se kod opština u Makedoniji (Berovo, Kičevo, Deličevo i Debar), poput Crne Gore, radi o napuštanju srpstva kao nacionalnog identiteta.
I u opštinama u Hrvatskoj radi se većinom o opštinama u kojima su predstavljali nacionalnu manjinu i prelazili u Jugoslovene ili su se iseljavali u industrijske centre u Hrvatskoj ili u Srbiji.
Među ovim opštinama, 40 je po razvijenosti bilo ispod proseka, a deset koje su bile iznad bile su: Kotor, Budva, Plužine, Vrbovsko, Slavonski Brod, Bjelovar, Rab, Cetinje, Vis i Donji Miholjac – sve u Crnoj Gori i Hrvatskoj.

Iz priloženih tabela i podataka možemo zaključiti da su se demografski pad i iseljavanje događali sa najvećeg etničkog dela srpske teritorije još tokom sedamdesetih godina prošlog veka, u vreme izuzetno visokih stopa ekonomskog rasta koje su mogle da se politikom ravnomernog razvoja usmere i na sprečavanje ovakvih migracija. To je tada, kao i sada bio slučaj u Sloveniji. I tada, kao i sada, Srbija ne koristi mehanizme za sprečavanje potpunog demografskog pustošenja najvećeg dela njene preostale teritorije, a nakon što su Srbi opusteli u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu i Metohiji.
Izvor: Makroekonomija
