Pretpostavljam da u istoriju novinarskog beščašća moraju ući bljuvotine od pitanja i opisnih komentara onoga što nije rečeno i izgovoreno, u intervjuu koji je ispaljen na crnogorskog predsjednika. Nije mi jasno zašto je predsjedik pristao na ovaj divan uživo sa novim glavnim urednikom Vijesti, ali vjerovatno je u pitanju ono: kakav danak neiskustvu! Mislim, što se tiče Milatovićevih odgovora svi su, do jednog, na mjestu. Ali kada je riječ o onome što nije rečeno iz usta ispitanika, onda sva sramota i prekor padaju na obraz ljudi iz Vijesti. Konkretno – Jovovića.
Da li ste ikada igdje pročitali da se intervjuisanom čovjeku broje sekunde ćutanja? Da li su to Vijesti uradile Đukanoviću? Da li su opisivale kako se i da li se češka po glavi? Da li je uputio razrogačen pogled ili je izgledao začuđeno? Da li bi Vijestima trebalo vratiti Đukanovića, pa da testiramo njihovu demokratsku širinu i duhovitost u prenošenju onoga što (ni)je rečeno? Mislim da se ovako ne bi trebalo ophoditi ni prema djetetu u učionici kakve škole (čuj, ćutanje 14 sekundi!) a kamoli prema predsjedniku države.
Drugi faul koji je najčitaniji portal i dnevni list počinio prema predsjedniku jeste tendenciozno pitanje u vezi Crkve. Ko je vjernik a ko slijepo vjeruje sveštenicima? Pa koji je to nivo razgovora? I kad se to, od litija kao praznika demokratije (upravo tako promovisanih u samim Vijestima nekoć) Crkva pretvorila u društvenu štetočinu – kako Jovović sugeriše predsjedniku? I o kakvom pravljenju Vlade u Ostrogu bulazni glavi urednik upravo onog medija koji je baš raskrinkao tu nebulozu onih davnih dana, prenoseći javnosti pojedinost sastanka u pomenutom manastiru? Ako ovaj intervju pokazuje novu uređivačku politiku Vijesti onda su one na dobrom putu da od nekadašnje oglasne table demokratije postanu puki tabloid.
Filip Dragović
