Piše: naš stalni dopisnik sa Divljeg zapada Milija Todorović (u ulozi Garija Kupera)
Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović je juče u Briselu pozvao generalnog sekretara NATO Stoltenberga da posjeti Crnu Goru I da to bude prilika da lider ovog vojnog saveza oda počast nevino postradalim žrtvama NATO bombardovanja. Neki su požurili da zamjere kako u Milatovićevoj izjavi nema ove posljednje dvije riječi koje imenuju zločinca. Ja ne bih žurio sa osudom: jasan je kontekst na kog se nedvosmisleno odnosi ta krivnja, a očigledno je da nemamo tonski zapis razgovora dvojice zvaničnika. Ono što jeste za pohvalu svakako je činjenica da je neko od crnogorskih zvaničnika prvi put skrenuo pažnju na taj NATO zločin. To se izgovorilo i to je postala zvanična tema, u sred Brisela.
Ne kažemo li da Zapad pritiska Srbiju da prizna Kosovo, i to na jedan perfidan način, da to ne bude eksplicitno i de jure. Ali da bude sadržinski i de facto. Rade tako da bude po njihovoj želji a da Srbiji bude što podnošljivije da to uradi. Na to mi reagujemo govoreći kako ne treba i ne smije ni jedno ni drugo.
E pa gospodo, Milatović je vrlo vješto prebacio loptu „u polje protivnika“ tako što nije insistirao na vinovniku, kako bi Stoltenberg lakše progutao fakat da se desio zločin, i kako bi doveo do toga da vinovnik dođe na mjesto zločina. Pokušaj vrijedan pažnje i pohvale. Na NATO-u je da odgovori časno i vojnički – izvinjenjem, ili da izgubi i obraz i čast. Po drugi put, na istom mjestu.
Do čitanja u novoj prilici.
