Piše: Milija Todorović
Tražim nešto slikovito i popularno, kako bih skratio priču u dokazivanju dokle su stigla razmotavanja nekih procesa. „Gaženje linije“ je planetarno poznat fenomen kršenja pravila igre u košarci, pri kom kršenju momentalno prestaje važenje rezultata, odnosno, igrač koji gazi liniju, sve ako i postigne koš ili asistira, neće mu, ništa od toga biti priznato.
Eto tom sportskom slikom bih opisao protivrječne pokušaje g. predsjednika da bude „predsjednik svih građana“ tako što će kapom i šakom dijeliti svoju pažnju, pohvale, ordenje, zajedničke nastupe … kako sa onima koji promovišu napredne ideje i imaju ugledna dostignuća, tako i sa onima koji zagovaraju anti-demokratske svjetonazore i koji se ne mogu pohvaliti nekim doličnim ostvarenjem.
Jučeranja dodjela ordenja gospodinu Spahiću i gospođici Vukotićki otvara pitanje za sve nas: koje to vrijednosti promovišu ovo dvoje na kulturnom polju? Jer nije riječ o znalcima rudarstva ili stručnjacima medicine, pa da nam njihovi stavovi iz oblasti duha i kulture budu irelevantni, nego govorimo o dvoje poslenika kulture, koji svojom riječju i stavom, prije nego nekom građevinom ili matematičkom formulom, donose ili odnose korist ovom društvu.
E sad, dvoje ordenisanih javnosti su upravo poznati ne po postavljanju pitanja ili otvaranju nekih diskutabilnih tema, već po dripačkom promovisanju jednoumnog stava da je „SPC okupatorska institucija u CG“ odnosno da je bolje odvesti dijete u kladionicu „nego u crkvu“. Naravno, da ovaj dvojac ima pravo na takve stavove, i da ih zbog njih ne treba zakonski sankcionisati (iako za ovaj stav u vezi „okupacije“ nijesam sasvim siguran), ali moje pitanje glasi: treba li ih nagrađivati?
To bih pitao i da ih je ordenjem ukrasio bivši predsjednik Milo Đukanović, ali sada kada je to učinio čovjek koga su na funkciju predsjednika izglasali većinom vjerujući ljudi, glasno se pitam: zna li ovaj mladi čovjek da u ovoj igri postoje i nekakva pravila?
