Dok je javnost u Srbiji još uveliko zaokupljena razabiranjem rezultata skupštinskih izbora, tj. u trenutku dok izborni proces u pravnom smislu još nije okončan, zvanični Beograd nas je, u liku šefa Vladine Kancelarije za Kosovo i Metohiju, obavestio kako je dozvolio nesmetani saobraćaj po teritoriji Srbije („minus“ područje okupirane južne pokrajine) vozila s registarskim tablicama tzv. „Republike Kosovo“. Dakle, dok je u jeku nekontrolisano nasilje ilegalnih prištinskih institucija nad kosovskometohijskim Srbima i njihovom imovinom, Srbija, bez sumnje sramno i kukavički, „uzvraća“ priznavanjem jednog od važnih atributa lažne države koja se stvara na njenoj teritoriji.
Uz simboličku šokantnost još jednog u nizu dalekosežnih koraka Vučićeve puzajuće kapitulacije pred prištinskim nasilnicima, podjednako je zapanjujuće „objašnjenje“ koje je ponudio poslovično nekompetentni Petar Petković. Prema njemu, ovo poniženje pred Aljbinom Kurtijem ima za svrhu olakšavanje kretanja Srbima s KiM po teritoriji ostatka Srbije. Pored toga što je u poslednjih godinu dana, kao direktna posledica Vučićevog puzanja pred prištinskim teroristima, broj preostalih Srba na KiM drastično opao i nastavlja da opada, Vučić i njegovo osoblje uporno kriju od javnosti: da građani Srbije na KiM više ne mogu/ ne smeju da koriste legalne tablice Republike Srbije. Setimo se da su ih relativno donedavno svi ovi „uveravali“, zapravo svesno lagali, kako su srpske tablice na KiM „odbranjene“. Pravi smisao ovog poteza je, naravno, omogućavanje kosovskometohijskim Albancima da se slobodno kreću po neokupiranom ostatku Srbije uz demonstriranje „kosovske državnosti“, što je još jedan važan korak saučesništva Vučićevih vlasti u suverenizovanju „Kosova“.
Osim toga, zlosrećni Petković je javnost upoznao da ovaj potez tobože proističe iz dogovora potsignutog 2011, koji je svojevremeno u ime tadašnjih srpskih vlasti potpisao Borko Stefanović. Ako je to zaista tačno, zašto se čekalo 12 godina da se ta odredba primeni, pored ostaloga, neposredno posle izbora uoči kojih je predsednik SNS i Srbije bestidno ponavljao kako se neće odreći KiM? Nadalje, ako je ovaj čin kapitulacije navodno zapečaćen još pre 12 godina, postavlja se pitanje šta je još sve Vučić izobećavao Zapadu kada je reč o KiM – i putem Briselskog sporazuma iz 2013, ali i nezvanično? Nadalje, da li sada, posle obezbeđene još četiri godine njegovog (i Hilovog) samovlašća, možemo očekivati upoznavanje građana Srbije i srpskog naroda i sa nizom drugih, takođe krajnje neprijatnih obaveza koje je Vučiće sve ove godine, nelegalno i neligitimno preuzimao u ime Srbije, a najposle i iznad svega – suočavanje sa pravom suštinom Briselsko-ohridskog sporazuma s početka ove godine o priznanju „Kosova“ od strane Srbije? U svakom slučaju, Miroslav Lajčak je odmah nakon završetka poslednjih izbora izjavio da bi celokupni proces „normalizacije“ odnosa između (krnje) Srbije i (privremeno otetog) Kosova i Metohije, trebalo da bude završen do kraja narednog meseca. Vučić je, kao i obično, očigledno krajnje ozbiljno shvatio i ovaj nalog.
Beograd, 26. XII 2023.
Pokret za odbranu KiM