Piše: Milija Todorović
U večeri proslave izborne pobjede poslije završenih predsjedničkih izbora desio se neobičan događaj u kom je jedan monah manastira Stanjevića zvonio mrtvačkim zvonom na ime odlazećeg predsjednika i njegove politike.
Taj čin je osuđen od velikog dijela javnosti, ali i od same Mitropolije Crnogorsko-primorske kao neprimjerena upotreba crkvenih zvona. Iako, nije da nema simbolike u takvom ispraćaju jedne svađalačke politike….
Međutim, u cijelom komentaru ovog kontraverznog događaja iz Stanjevića, promaklo nam je nešto zanimljivo. Nešto što se desilo prije godinu i po. Nešto što opet povezuje Đukanovića sa crkvenim zvonima. (Gledati od 2:02)
Komentarišući ustoličenje mitropolita Joanikija koje nije uspio da spriječi svojim agresivnim terorizmom na cetinjskoj magistrali, Đukanović je, ni manje ni više, zvona sa Cetinjskog manastira, koja su zvonila u čast novog vladike, uporedio sa mrtvačkim zvonima. Kome? Pa misiji SPC u Crnoj Gori. Da, baš tim riječima se koristio predsjednik sekularne države kako bi dodatno omalovažio jedan vjerski skup.
Naravno, njegova procjena je bila pogrešna. Misija SPC i na Cetinju i u CG je uspješno nastavljena, a misija njegove politike se – od tada, do danas- stropoštala i na Cetinju i u CG. O tome nepobitno svjedoče rezultati izbora koji će potom uslijediti.
Međutim, ono što je Đukanović tom prilikom rekao o crkvenim zvonima, osim što je neprimjereno i uvredljivo za tolike građane, pretvorilo se u svojevrsni bumerang koji mu se vratio u lice 02. aprila uveče, kada su zvona na Stanjevićima, jednako neprimjereno, ali ovog puta tačno i precizno, označila kraj jedne promašene politike.
