No, kada je stigao nerazumni čas da se oburdava crnogorska istorija i duhovnost, kamen po kamen, niz litice Lovćena nastao je njegov arhetipski krik poznat pod nazivom „Sumrak Lovćena”. Nije to samo krik jednog umjetnika, već slika ranjenog i poniženog Lovćena. Bolje od ikoga Lubarda je razumio da svaki put kad se Crnogorac odrekne maternjeg mu kamena nastupa sumrak razuma – bezumlje, poput jučerašnjeg skrnavljenja replika njegovih slika na nikšićkom trgu.
Svoj slikarski put, svoje upisivanje u istoriju svjetskog slikarstva, Petar Lubarda započinje u Nikšiću prije skoro jednog vijeka.
Živeći u Ulici Novaka Ramova br. 12, kao maturant gimnazije, Lubarda postavlja u Nikšiću svoju prvu izložbu. Mnoge evropske i svjetske metropole s vremena na vrijeme učine omaž ovom slikarskom velikanu. Učinio je to i grad Nikšić na dostojan način, organizujući nedavno manifestaciju „Dani Petra Lubarde“.
Međutim, datum 19. mart 2022. godine, biće upisan kao još jedan dokaz da među nama žive ljudi koji nijesu dostojni da spomenu ime velikog slikara. Još gore od toga, ako imamo u vidu, očigledno, svjesnu i plansku odluku da ti „ljudi“, nedostojni kulture i umjetnosti, oskrnave baš dvije replike Lubardnih slika, „Kosovski boj“ i „Sumrak Lovćena“, onda u njima možemo prepoznati istinske mrzitelje Crne Gore.
(Ja li, braćo, Lubarda bi dobar bio, kada ne bi bio što je bio!? Kada ne bi stvorio sve što je stvorio!?)
Ipak, da kažem, ne samo dvije oskrnavljene replike, već i sve druge slike Petra Lubarde ne bi bile moguće da nije Crne Gore. One su uporavo metafizička sublimacija crnogorskog istorijskog iskustva. „Na svakom kvadratnom santimetru njegove slike je Crna Gora“, piše o Lubardnom stvaralaštvu Mića Popović. „Dovikuju se glasovi sa stena. Brkati junaci i udovice tvrdog srca. Odjekuje kamena pučina kao da je prava nepogoda. Peče, prži sunce. I tišine su drukčije i naročite na njegovim slikama i u crnogorskim brdima. Mislim da se austrougarska okupacija, kukavička i surova, morala najviše plašiti tih tišina.“
Crnogorski krš je osnovni likovni pejzaž Petra Lubarde. Iz kamenog sivila i reljefnog haosa Lubarda je kičicom raščitavao istoriju i geografiju rodnog mu podneblja, uspijevajući da oformi likovni jezik razumljiv svim meridijanima; da Crnu Goru predstavi svijetu kao zemlju kulture, čojstva i viteštva.
No kada je stigao nerazumni čas da se oburdava crnogorska istorija i duhovnost, kamen po kamen, niz litice Lovćena nastao je njegov arhetipski krik poznat pod nazivom „Sumrak Lovćena”. Nije to samo krik jednog umjetnika, već slika ranjenog i poniženog Lovćena. Bolje od ikoga Lubarda je razumio da svaki put kad se Crnogorac odrekne maternjeg mu kamena nastupa sumrak razuma – bezumlje, poput jučerašnjeg skrnavljenja replika njegovih slika na nikšićkom trgu.
Ima još jedno zapažanje Miće Popovića o „Sumraku Lovćena“ koje vrijedi, danas, citirati: „Ako ste videli sliku, šta mislite, kolike su njene stvarne dimenzije?! Rekli biste, pa, tri metra, četiri… Ne sećate se tačno, ali vam je slika ogromna! Ne! Stvarne dimenzije slike su 130 x 170 cm. Ali je slika u vašem sećanju porasla. I da znate, ona će stalno da raste. Gnev raste u tišini. Zastrašujuće“.
Prema tome, ako pređete sa replike na original, imajte u vidu dimenzije. Ponesite srp ili čekić. Mislim, da bi se slika mogla kvalitetno uništiti takvim alatom.
Milorad Durutović
