Piše: Redakcija
Ako po vedrom i neradnom danu, imate skup građana koji je najavljivan prethodnu sedmicu, i ako znate da je tema podignuta na razinu „maksimalnog rodoljublja“ (pamtimo, ne damo, nećemo…), i još ako je sve organizovano kao simbol „prkosa“ (samo oni znaju čemu) nekakvog „nepokorenog grada“, pa vam na kraju svega dođe jedva 400 ljudi (procjena policije, a vi izvolite pogledajte sliku) … e onda sa velikom sigurnošću možete reći kako je taj skup iskaz svega (ko zna čega) samo ne raspoloženja žitelja Prestonice.
Skup su pratile razne bizarnosti, poput odavanja pošte licima sa policijskih potjernica, zatim okretanja zadnjica Manastiru, atmosfere derneka u danima kada imamo niz saobraćajnih nesreća i novih kriminalnih ranjavanja na cetinjskoj teritoriji… Prestonica je obezbjedila dozvolu za pakovanje protesta ispred samog vjerskog objekta, a na zvuk manastirskih zvona (redovnih, u vrijeme svakodnevne večernje službe) govornici su se „primili“ kao da ih monasi provociraju ovom uobičajenom obrednom radnjom.
I sve tako nešto. Jadno. Bijedno. Sve u svemu: to nije Cetinje.
