Data su i upustva hrvatskoj državi da uzme Mamulu, riješi pitanje Prevlake isključivo u svoju korist, preuzme patronat nad segmentima kulture koje su primarno dio istorijsko – kulturnog nasleđa crnogorske države, zatim i za preuređenje crnogorskog izbornog sistema. A sve se povezuje sa mehanizmom hrvatskog zaustavljanja integracija Crne Gore u Evropsku uniju. Mehanizam sličan onome koji Bugarska pravom veta uslovljava Sjevernu Makedoniju.
Odgovor Miodraga Lekića listu Vijesti na pitanje o zahtjevima Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti:
Izrečene stavove HAZU, makar oni podsjećali na već viđene nacionalističke ispade sa više strana na Balkanu, ne treba ni precjenjivati niti podcjenjivati.
U svakom slučaju, ne treba odgovarati Đukanovićevim ranijim stilom ratnih huškanja i nacionaističkih revandikacija kada je čak zamrzio šah zbog šahovnice. Niti njegovom kasnije drugom krajnošću kada je sve bilo podređeno, pa i inferioran status Crne Gore u bilateralnim odnosima, težnji da mu Hrvatska sve oprosti i dočeka ga u Zagrebu.
Pomenuti glasovi iz Akademije ne predstavljaju samo neku vrstu tribalnog shvatanja nacionlane kulture, niti su samo jedan bizaran incident, nego se čak radi i o otvorenom pozivu na otimanje dijela teritorije druge države, u ovom slučaju crnogorske.
Data su i upustva hrvatskoj državi da uzme Mamulu, riješi pitanje Prevlake isključivo u svoju korist, preuzme patronat nad segmentima kulture koje su primarno dio istorijsko – kulturnog nasleđa crnogorske države, zatim i za preuređenje crnogorskog izbornog sistema. A sve se povezuje sa mehanizmom hrvatskog zaustavljanja integracija Crne Gore u Evropsku uniju. Mehanizam sličan onome koji Bugarska pravom veta uslovljava Sjevernu Makedoniju.
Dakle, u nastaloj situaciji treba s jedne strane izbjeći javni nivo parapolemike, ali izbjeći takođe ćutanje koje izražava inferiornost i mentalitet sluganstva koji crnogorska politička elita nerijetko ispoljava zavisno od procjene odnosa snaga i svojih političko – trgovačkih ciljeva.
Recimo, za očekivati je da se oglasi član crnogorske vlade, predstavnik one nacionalne manjine iz čije se nacionalne zajednice u drugoj državi pojavljuju neprihvatljive pretenzije prema Crnoj Gori. Pod pretpostavkom da predstavnici nacionalnih manjina u crnogorskoj vladi nisu fasadni dekor poželjne slike integrisane države. I naravno da oni kritički misle o pretezijama paternalizma nad Crnom Gorom.
Uostalom, dok se u Crnoj Gori ne definišu jasne državno-kulturne koordinate, koje, razumije se, ovđe treba zajednički utvrditi, treba očekivati sa više strana, od svih susjeda negiranje Crne Gore kao stabilne i ozbiljne države, u krajnjem i pretenzije teritorijalnog karaktera.
I to se već ponavljalo u ovom ili onom obliku iz nacionalističkih mantri svih susjednih zemalja.
Pritom mnogo toga zavisi od nas. Naš ispit istorijske zrelosti i uopšte sposobnosti ozbiljno organizovane države ćemo teško položiti u uslovima tajanja neozbiljnih unutrašnjih eksperimenata. Iza kojih se kriju brutalne borbe za vlast shvaćene kao podjele ekonomskog i nacionalnog plijena, sa vidljivim rezultatom unutrašnje vrijednosne degeneracije i autodestrukcije crnogorskog društva.
U poslednjem nacionalističkom istupu uzroke treba tražiti i u totalnoj pasivnosti crnogorske države oko pograničnih pitanja sa Hrvatskom. Prije svega oko rješavanja pitanje Prevlake. Ako smo još prije 30 godina izborili rezoluciju Savjeta bezbjednosti OUN kada je vrh Prevlake slanjem i višegodišnjim prisutvom međunarodnih snaga tamo privremeno postao „ ničija zemlja“, što nam je omogućilo da se po okončanju ratnih sukoba na prostoru eks Jugolsavije izborimo diplomatskim putem za pravedno konačno rješenje – kasnije se crnogorska diplomatija uopšte nije bavila time.
Prišlo se permanentnom i bestidnom obmanjivanju crnogorske javnosti o aktivnostima kojih suštinski nije bilo.
Više inicijativa oko Prevlake je pokazivala Hrvatska kao ozbiljnija država zastupajući svoje legitimne interese. Bez ozbiljnog partnera sa crnogorske strane.
Ozbiljnosti reakcija s crnogorske strane treba da se zasnivaju na polazištu da je Hrvatska danas demokratska zemlja sa kojom treba voditi ozbiljan dijalog. Da je potrebno da budemo na visini državnog dostojanstva, da prvo znamo što hoćemo u našim državnim interesima i da na miran i miroljubiv način rješavamo sporove i unapređujemo našu saradnju.
