
Rat u Ukrajini je bolna i potresna tema za svako ljudsko biće. Povezao sam je sa temom postavke u kripti Hrama Hristovog Vaskrsenja posvećene žrtvama Jasenovca. U emisiji koja je trajala sat vremena, i u kojoj nijesu čitani proglasi ni saopštenja nego se razgovaralo u živom programu. U ovom vremenu podstrekavanja podjela i raspirivanja mržnje, neko ko sebe zove novinarom našao je za shodno da iz tako koncipirane emisije vadi rečenice iz konteksta, i da za potrebe novinskih naslova tako istrgnute rečenice siječe na pola, pa još i da objavi video-prilog u kom se daje samo pola iskazane misli. A onda je, neko ko sebe smatra političarom počeo da polemiše sa tako ispremetanim mojim iskazima. Srećom ova emisija od prekjuče stoji integralna i dostupna na drustvenim mrezama.
Nijesam doveo u pitanje kritiku rata u Ukrajini, niti sam umanjivao žal i brigu nad stradalnim narodom, ljudima, civilima i vojnicima. Takva konstrukcija je gnusna laž i u direktnoj je suprotnosti sa onim sto čini moja Crkva i ja kao njen sveštenik: molitva za mir u svijetu, molitva za prestanak rata, briga za postradale. Ono što jesam rekao i iza čega i sad stojim to je osuda licemjerja i dvostrukih aršina kod svih onih koji ne mjere istom mjerom povode i uzroke ovoga rata i ljudskog stradanja u Ukrajini, i razloge onih stradanja i ratova koji su do skora plemtjeli u našem okruženju ali i nedaleko od nas na Bliskom Istoku i na sjeveru Afrike.
Smatram da ne dišu istim duhom pravednosti oni ljudi koji se na jednoj strani istinski i bez kalkukacija zalažu za prestanak ratnoga zla – bez obzira na političke motive i interese zaraćenih strana, i na drugoj strani oni koji se, navodno ustajući protiv rata, svrstavaju na jednu od zaraćenih strana i gore od želje da se aktivno uključe u taj isti rat. A upravo to sad imamo na djelu u dijelu ovdašnje javnosti.
Do juče su se agresije vojnih sila za Zapada na suverene zemlje širom svijeta zvale „vojne intervencije“ pa čak i „humanitarne akcije“. Kada to isto čine neke druge vojne sile – riječi i nazivi se mijenjaju. Usta koja su nad izbjegličkim kolonama iz Knina, Damaska i Tripolija ćutala kao zalivena, danas su politički glasna po pitanju muke i nevolje u Ukrajini. Je li grijeh obratiti pažnju i na takvu nedoslijednost? Rat nikom neće donijeti dobro. On je zlo koje se uvjek može izbjeći, pa samim tim i tolika ljudska stradanja. Da bismo ga pobjedili, za početak ga moramo nazvati istim imenom, gdje god da se javi. Samo tako ćemo moći da zaustavimo svako buduće zlo, i samo tako će našu molitvu i molbu čuti i Bog i ljudi.
Sveštenik Gojko Perović