Mediji polako pripremaju teren za izvođenje uličnih radova DF-a, što će svečano započeti u četvrtak, pod radnim sloganom „Blokadom protiv izdaje“.
Takav plan neće biti djelotvoran niti za izbornu pravdu, niti za Demokratski front.
Neće, jer pravda nije izgubljena na ulici, već se istopila u nesređenim biračkim spiskovima. Nije to jedini problem. Poenta je da ulica samo jednom u političkoj karijeri može biti put do pravde. Kako bi rekao Džoni Štulić u jednoj pjesmi, „dva puta se ne šalju tenkovi na radnike“. Sličan je dakle princip. Jednom se, naime, desilo da je Đukanović koristio sva raspoloživa sredstva, pa i same hamere da gazi pobunjene građane i pristalice DF-a. Međutim, ovoga puta neće biti hamera, ali ne samo zato što Đukanović više ne posjeduje takvu moć, već zato što ni DF ovog puta na ulici neće predvoditi borbu za (izbornu) pravdu. Moglo bi prije biti da reaguje na mogućnost da političku funkciju ulice preuzme neko drugi, recimo, Demokrate. Pokšavao je, odista, i Bečić da iskoristi taj potencijal diverzije, ali ne da to ne može proći ni njemu, već u ovoj generaciji političara to neće proći nikom.
Nakon izbora 30. avgusta postojala je jedna šansa. Ona je propala. Ova što se najvaljuje sa manjinskom vladom takođe je propala, jer podjednako je neiskrena kao i Dritan Abazović.
Milovan Urvan
