Obezbijedite nam pravdu i jednakost pred zakonom! Shvatite napokon da će se multikulturalne, multikonfesionalne, multietničke vrijednosti države najbolje očuvati kroz jednakost pred zakonom, kroz dostupnost pravdi i slobodi izražavanja, ako vam je do multietničnosti uopšte i stalo.
I prije i poslije svih do sada održanih izbora sve je bilo sporno od vjerodostojnosti biračkog spiska do rezultata izbora i raznoraznih legaliteta i legitimiteta koji su iz njih proishodili. Zahvaljujući izbornim komisijama i sudovima koji su radili pod dirigentskim okriljem DPS- a svi naši izbori su se pretvarali u tričarije. Ovoga puta tričarijama će se pridružiti niz pravnih začljkolica. Nemamo Sudski savjet. Nemamo Ustavni sud. Nemamo državnu izbornu komisiju. Nemamo definisane granice starih i novih opština, niti glasačkih prava njihovih stanovnika u predstojećim izbornim procesima. Sve nam je u opadanju i nestajanju. Vlada opšte nepovjerenje u izborni proces. U takvoj atmosferi prijeti nam se još jednim izborima koji će ići na živce narodu a partijama na žiro račune.
Pred poslednje predsjedničke izbore napisah dobronamjeran tekst u kome sam predložio da jedan od uslova za pređedničku kandidaturu mora biti plaćen porez od strane kandidata. Smiješno mali zahtjev. Opštepoznato je da ogromna većina izbornih sistema širom svijeta ne bi prihvatila predsjedničku kandidaturu licu koje nije platilo porez. Međutim naša država je mimo svijeta. Ako običan građanin ne može izvaditi običan dokument prije nego što plati porez zašto bi se dozvolilo da nam predsjednik države postane neko ko nije platio porez? Moje pitanje je ostalo bez odgovora ali je zato legalitet i legitimitet izabranog predsjednika ostao neupitan. Poslije završenih izbora pitao sam se da li smo dobili predsjednika svih građana Crne Gore ili samo onih građana koji kao i on nijesu platili porez državi. I to pitanje je ostalo bez odgovora. Poslije toga sam shvatio da su izbori i sve oko njih obične trice baš kao što i piše u naslovu ovog teksta.
Nažalost prinuđeni smo da se opet bavimo tricama i kučinama i izbornim smicalicama jer je najavljeno raspisivanje novih izbora po dvanaesti put za poslednjih 30 godina.
Umjesto da nam je biračko pravo u ovom dugom vremenskom periodu postala tekovina demokratije i časna građanska obaveza ono se pretvorilo u jad i bijedu. U Crnoj Gori biračko pravo znači izlazak na izbore zbog nekog ili u korist nekome s kim si u talu. Tal se kreće od sitnog, ličnog do opako krupnog. Uglavnom se određuje brojem glasača, fantomskih i stvarnih, koliko ih ko i u čiju korist protivzakonitim sredstvima uspije mobilisati.
Unutrašnji, moralni doživljaj biračkog prava kao rezultat sopstvne intime izuzetno je rijedak. Nikada nijesmo ni pokušali da afirmišemo onu vrstu biračkih prava koja izviru iz razumskog sagledavanja države i odgovornosti prema putu kojim država ide. U Crnoj Gori uz brojne falsifikate biračkim pravom uglavnom upravljaju inati, osvete, slijepe privrženosti, mržnje, neznanja i zli dusi davno minulih vremena. Sve zajedno to samo potvrđuje da je Crna Gora daleko, mnogo daleko od ideje građanskog društva. Bez obzira što se na svakom koraku i u svakom trenutku pozivamo na građanske vrijednosti za njih se istinski gotovo niko ne bori. Malo je ljudi zainteresovano za jednakost i pravdu. Multikulturalno, multikonfesionalno, multietničko bogastvo države postala je veoma opasna izborna alatka i dominirajuća, šuplja fraza čiji se zvečeći zvuk političarima ne skida s usana.
Obezbijedite nam pravdu i jednakost pred zakonom! Shvatite napokon da će se multikulturalne, multikonfesionalne, multietničke vrijednosti države najbolje očuvati kroz jednakost pred zakonom, kroz dostupnost pravdi i slobodi izražavanja, ako vam je do multietničnosti uopšte i stalo.
Izbori i biračko pravo, u Crnoj Gori ne pobuđuje društvene vrline već produbljuju i potenciraju društvene nedostatke i mane.
Na izborima se ne odlučuje što će se raditi u sledeće četiri godine već ko će upravljati institucijama u cilju zaustavljanja i ismijavanja pravde, nesvođenja starih računa i obezbeđivanja dodatnih mehanizama kojima se garantuje opstanak na vlasti i u sledećim izborima.
U državi koja tri decenije izgrađuje i njeguje birački spisak prepun duplih identiteta, fantoma, mrtvih osoba, izmišljenih osoba, ucijenjenih osoba, prestrašenih osoba, prevarenih osoba, fingirano raseljenih osoba izbori ne mogu donijeti ništa ni novo ni dobro. Promjene je iluzorno i spominjati.
Političke stranke koje se pojavljuju na izborima ne postoje u svojim programima već u našim percepcijama države. Dok god se insistira na stavu, koji je DPS vlast oštro nametnula društvu, da u državi imamo 55,5% patriota i 44,5% izdajnika i da su raspoređeni u izdajničke i patriotske stranke zaludno je izlaziti na izbore.
U svim izbornim kampanjama DPS-ova priča o 55, 5 % za i 44,5% protiv bukne i snažno eruptira. Zamislite dokle ta priča ide kada su čak i jedan predsjednik Crne Gore (Filip Vujanović) i jedan premijer Crne Gore (Zdravko Krivokapić) bili prinuđeni da pred javnošću otkrivaju da li su se na tajnim izborima prije 16 godina u jednom tajno popunjenom, svojom rukom presavijenom i u neprozirnu glasačku kutiju ubačenom listiću opredijelili da prave društvo grupi od 55,5 % ili grupi od 44,5%. Poigravajući se tim ciframa DPS je uspijevao da obesmisli ne samo sve izbore od lokalnih do parlamentarnih već i da podrije ideju državnosti Crne Gore.
Ako među 55,5% “patriota” nema onih koji su u stanju da iskažu podozrivost prema čovjeku koji ne plaća porez već ga veličajući njegov navodni patriotizam svojim glasovima dovode na mjesto predsjednika države o kakvom patriotizmu pričamo.
Ako među 44,5% “izdajnika” nema spremnih da iskažu podozrivost prema učmalosti politike koja se najvećim dijelom zasniva na pukim antitezama o kakvoj opoziciji pričamo.
Iako su politički grijesi “patriota” neuporedivo veći od grehova “izdajnika” kompromitacije biračkog prava, legaliteta, legitimiteta i ostalih izbornih tričarija zajednički su grijeh. Odgovornost dijele i oni koji varaju na izborima i oni koji dozvoljavaju da budu prevareni na izborima.
Atanas Stupar
