„Kad se ovi budu selili ispratićemo ih sa pjesmom preko Belvedera!“ – kaže raščinjeni pop Miraš Dedejić na svojoj proslavi Božića, Vaskrsa, čega li već? Pri tom ne misli na selidbu „s pjesmom“ ljudi koji hoće negdje da se sele svojom voljom i prema sopstvenom planu, nego na prisilno „iseljavanje” sveštenika i vjernika SPC, iz Cetinjskog manastira, koje im on i njegova družina, prizivaju. Ti su sveštenici i vjernici tamo decenijama i vjekovima unazad, i ne postoji pravni (imovinski ili krivični osnov) za njihovu selidbu, osim naopake Dedejićeve želje.
Ali nije problem Dedejić, koji uz pomoć pravih profesionalnih glumaca izvodi predstavu na cetinjskom trgu. Problem za našu državu su okupljeni građani koji na ove riječi i prijetnje radosno uzvikuju: „Tako je”! I koji, glavom i bradom, putem kamere, ostatku građana Crne Gore, poručuju da su njihove želje pred Bogom Ljubavi, jedne te iste: „micanje” svojih sugrađana, neistomišljenika, sa tačke A u tačku… ?
No, pogađate, nijesu ni ti građani problem. Jer, oni, do juče, nijesu bili tako zaslijepljeni ni ostrašćeni. Problem je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović i njegova DPS svita koja teledirigovanim proglasima mržnje i netrpeljivosti širi ovakvu atmosferu. Tu su Miraš, glumci i publika, svi skupa, samo izvođači predstave pod nazivom: „Želja mi je da vas nema”.
I da, naravno, svi će vam oni reći da su antifašisti i da gaje slobodarske i ljudske vrijednosti, samo eto ne podnose neistomišljenike, i vjerski praznik im je povod da se „bogu mole”da ti neistomišljenici, a njihove komšije i sugrađani, budu protjerani.
Filip Dragović
