Iako ne treba imati iluziju da će međunarodni faktor ikada uvažiti udio svoje odgovornosti, sva današnja i buduća istraživanja zlodjela izvršenih tokom Martovskog pogroma morala bi referisati i na motive inertnosti međunarodnih snaga, Kfora i Unmika
U prisustvu međunarodne vojne i civilne misije (Kfor/Unmik) prije dvije decenije priređen je varvarski pir na Kosovu i Metohiji, koji su u histeričnom delirijumu, od 17. do 19. marta, izveli Albanci, ubijajući i protjerujući civile, Srbe i nealbanski živalj; paleći i rušeći vjekovne crkve i hramove, spomenike i grobove, škole, kuće i okućnice, domove zdravlja…
Šta su mogli misliti i nijemi svjedoci, kao i sami izvršioci pogroma!? Teško da to civilizovan čovjek može domisliti. Posebnu mučninu izaziva znanje da su međunarodni bezbjednjaci mogli spasiti daleko više života, kako je, recimo, na današnji dan prije dvije decenije od sigurne smrti jedna Ameriknka spasila 40-ak Srba.
Kako je posvjedočeno, u povratničkom srpskom selu Belo Polje, kraj Peći, 40-ak srpskih povratnika se tiskalo u parohijskom domu, jer je stotinu Albanaca jurišalo na njih, a već obnovljene kuće su im zapalili. Kada su drugog dana nasilja, 18. marta, Albanici krenuli da ih bukvalno spale u parohijskom domu jedna Amerikanka iz sastava Unmik policije pucnjem iz pištolja u vazduh upozorila je Albance da se ne približavaju domu. Hitac nije bio dovoljan da zaustavi nasilnike, te je Amerikanka iz Unmnik policije onda pucala u predvodnika razularene mase, Albanca koji je smrtno pogođen. Tek tada su nasilnici stali a onda je italijanski Kfor oklopnim vozilima pod kišom kamenica evakuisao Srbe povratnike iz sela.
Međutim, ovo je, ipak, bio usamljen primjer. Više razloga ima postavljati pitanje zašto podrška međunarodnih snaga nije bila daleko snažnija?
Još u je izvještaju Hjuman rajts voča kritikovano postupanje italijanskih vojnika, koji se u izvještaju direktno kritikuju za propuste uništavanja posljednje preostale pravoslavne crkve u Đakovici i paljenje 32 srpske kuće u Belom Polju.
Kritici su naročito pogodovale i francuske trupe zbog odbijanja da zaštite srpske stanovnike sela Svinjare, u kojem je spaljeno 137 srpskih kuća, iako je francuska baza bila udaljena nekolio stotina metara od sela, te se sve moglo iz baze vidjeti golim okom, kako stoji u izvještaju.
Iako ne treba imati iluziju da će međunarodni faktor ikada uvažiti udio svoje odgovornosti, sva današnja i buduća istraživanja zlodjela izvršenih tokom Martovskog pogroma morala bi referisati i na motive inertnosti međunarodnih snaga, Kfora i Unmika.
Redakcija
