Piše: Džo Lorija
U svom govoru nakon vanrednog evropskog samita, koji je u nedjelju sazvao u Londonu, britanski premijer Kir Starmer izjavio je da je Velika Britanija spremna da pošalje „vojnike na teren“ i „avione u vazduh“ kako bi odbranila Ukrajinu od, kako ga je nazvao, zlog ludaka Vladimira Putina.
Zatim je dodao: „Ali samo ako nam se pridruže Sjedinjene Države.“
On je poručio:
„Spremni smo da idemo i dalje u formiranju ‘koalicije spremnih’ za odbranu mirovnog sporazuma u Ukrajini…
I da garantujemo mir.
Nije svaka zemlja u mogućnosti da učestvuje.
Ali to ne znači da možemo sjediti skrštenih ruku.
Naprotiv, oni koji su spremni treba da odmah pojačaju planiranje – s osjećajem hitnosti.
Velika Britanija je spremna da podrži ovu inicijativu…
S vojskom na terenu i avionima u vazduhu…
Zajedno sa saveznicima.
Evropa mora preuzeti glavni teret…
Ali u cilju očuvanja mira na našem kontinentu.
A da bismo u tome uspjeli, neophodna je snažna podrška Sjedinjenih Država.
Već radimo sa američkom vladom na ovom pitanju, nakon mog susreta s predsjednikom Trampom prošle sedmice.“
Ovako je tekst prirodniji na srpskom i više odgovara stilu zvaničnih izjava. Ako imaš neke dodatne želje ili izmjene, javi mi!
Koliko gasa je iscurilo iz Severnog toka i koje su posledice incidenta
Donald Tramp je, međutim, jasno stavio do znanja da neće slati američke trupe u Ukrajinu. S druge strane, Rusija je poručila da nikada neće prihvatiti prisustvo zapadnih snaga na ukrajinskoj teritoriji.
Ono što Starmer zapravo govori jeste: Evropa je spremna da se bori i gine kao mirovna snaga za spas Ukrajine ako bude potrebno – ali samo uz Amerikance. Dakle, kada se oni povuku, a katastrofalni projekat „Ukrajina“ nam se na kraju sruči na glavu, nemojte kriviti nas – krivite SAD.
Sada će Trampa biti još lakše okriviti, jer je obustavio vojnu pomoć i obavještajnu podršku Ukrajini.
Pozorišna predstava koju je u Lankaster hausu režirao Kir Starmer, uz prisustvo 15 evropskih šefova vlada (i Džastina Trudoa iz Kanade), zapravo nije bila osmišljena kao pokušaj da se Tramp ubedi da promijeni kurs – što se čini malo vjerovatnim – već kao pompezna predstava čiji je cilj da spasi kožu političarima koji su uložili ogroman politički kapital i potrošili silan novac svojih građana na neminovni i ponižavajući poraz Ukrajine.
Samit je Starmer sazvao u roku od dva dana nakon onoga što su on i drugi Evropljani vidjeli da se dogodilo u Ovalnoj kancelariji u petak. To se dogodilo na kraju sedmice u kojoj su i Starmer i francuski predsjednik Emanuel Makron posjetili istu onu Ovalnu kancelariju, gdje su iz prve ruke saznali za Trampovu riješenost da okonča rat – čak i ako to znači poraz Ukrajine.
Da će Ukrajina izgubiti, bilo je očigledno još prije dvije godine i Makronu i njemačkom kancelaru Olafu Šolcu, kada su u februaru 2023. u Parizu, u privatnom razgovoru, blago saopštili tu istinu Zelenskom.
Privatne izjave evropskih lidera bile su u suprotnosti sa njihovim javnim stavovima, jer su tada – kao i danas – rutinski ponavljali da će nastaviti da podržavaju Ukrajinu koliko god bude potrebno kako bi postigla pobjedu na bojnom polju. To je bila i retorika Džoa Bajdena.
The Wall Street Journal, koji je izvještavao o privatnim razgovorima sa Zelenskim prije dvije godine, pisao je:
„Javna retorika prikriva sve veće privatne sumnje među političarima u Ujedinjenom Kraljevstvu, Francuskoj i Njemačkoj u to da će Ukrajina biti u stanju da protjera Ruse iz istočne Ukrajine i sa Krima, koji Rusija kontroliše još od 2014. godine. Postoji i uvjerenje da Zapad može pomagati u ratnim naporima samo određeno vrijeme, posebno ako se sukob pretvori u dugotrajni zastoj, kažu zvaničnici iz ove tri zemlje.
‘Stalno ponavljamo da Rusija ne smije pobijediti, ali šta to uopšte znači? Ako se rat nastavi ovakvim intenzitetom dovoljno dugo, ukrajinski gubici postaće nepodnošljivi’, rekao je jedan visoki francuski zvaničnik. ‘I niko ne vjeruje da će oni uspjeti da povrate Krim.’”
Zaista, ukrajinski gubici postali su nepodnošljivi. Kako je The Wall Street Journal izvjestio, Makron i Šolc su na večeri u Jelisejskoj palati u februaru 2023. pokušali da objasne Zelenskom da mora razmotriti mirovne pregovore s Moskvom.
Prema svom izvoru, list je citirao Makrona kako kaže Zelenskom: „Čak su i smrtni neprijatelji poput Francuske i Njemačke morali da sklope mir nakon Drugog svjetskog rata.“
Kako je list dalje izvjestio, Makron je poručio Zelenskom da je „bio sjajan ratni lider, ali da će prije ili kasnije morati da se preobrati u političkog državnika i donese teške odluke.“
Nameće se pitanje – zašto su onda Šolc, Makron i ostatak Evrope nastavili da podstiču jednu izgubljenu stvar, koja je u međuvremenu odnijela desetine hiljada dodatnih ukrajinskih života? Da li su zaista toliko korumpirani da je opstanak njihovih političkih karijera vrijedjeo krvoprolića jedne druge nacije?
Jesu li možda bili korumpirani poput Entonija Blinkena, koji je do samog kraja svog mandata kao američki državni sekretar insistirao da Ukrajina spusti starosnu granicu za regrutaciju na 18 godina – iako je znao da će ti mladići biti poslati u sigurnu smrt?
Zar zapadni lideri nisu shvatili da je jedina realna šansa da Ukrajina dobije ovaj rat bila direktna intervencija NATO-a – uz rizik od nuklearnog holokausta?
Čini se da su američki i evropski lideri održavali neosvojiv rat sve do sada kako bi spasili svoje karijere. Nikada nisu mogli da priznaju poraz. Ali ni to ih nije spasilo – ni Bajdena, ni Haris, ni Blinkena, ni Šolca, ni Trudoa, a i Makron je u nevolji, jer su birači prozreli njihovu igru.
Svi su uložili previše u ishod ovog rata. Dozvolili su da njihove ekonomije oslabe. Gurnuli su državnu cenzuru na društvenim i alternativnim medijima kako bi sakrili kritiku da su dopuštali ljudima da ginu, samo da ne bi bili optuženi da su „izgubili Ukrajinu“.
To je stara istina istorije – od antičkih careva, preko Lindona Džonsona i Ričarda Niksona u Vijetnamu, do Bajdena i Starmera u Ukrajini: „Neka umiru, samo da mi ostanemo na vlasti.“
A kada im poraz gleda pravo u oči, koga bi bolje mogli da okrive nego strašnog „ogra“, Donalda Trampa, koji se usudio da unese dozu realizma u iskrivljeni san o korišćenju Ukrajine za slabljenje i poraz Rusije.
To je propala politika koju evropski i ukrajinski lideri očajnički žele da nastave. Jedan od načina da to pokušaju, kako kaže profesor sa Čikaškog univerziteta Džon Miršajmer, jeste da Britanci, Francuzi i Ukrajinci „uvuku“ Sjedinjene Države u davanje „bezbjednosnih garancija“ Ukrajini.
Ugovor o mineralima, koji je Zelenski u petak otišao u SAD da potpiše, sadrži klauzulu o „zajedničkoj zaštiti ključnih resursa“. Miršajmer je za jednu indijsku televizijsku mrežu rekao da je to „način na koji pokušavaju da uhvate u zamku Trampa i njegove ljude – ali Tramp neće pasti u zamku.“
To je postalo očigledno tokom žestoke rasprave u Ovalnoj kancelariji prošle sedmice, kada je Tramp ljutito odbio Zelenskov zahtjev za američku „bezbjednosnu garanciju“ kao uslov da pristane na prekid vatre i potpiše sporazum o mineralima. [Vidi: Tramp i Vans drže lekciju Zelenskom o realnosti njegovog rata].
Jedini način da nastave svoj rat jeste da nagovore Trampa da uvuče SAD još dublje u tu močvaru, umjesto da mudro odustane i izvrši pritisak za postizanje sporazuma koji bi ga okončao.
Koliko god da ga preziru, Starmerov nedjeljni nastup bio je osmišljen kao umiljavanje Trampu. U međuvremenu, nezahvalni Zelenski, razmatrajući svoju javnu svađu s Trampom, sada pokušava da se pomiri s čovjekom za koga vjeruje da je podložan laskanju.
U svom obraćanju Kongresu SAD u utorak uveče, Tramp je rekao:
„Ranije danas primio sam važno pismo od predsjednika Zelenskog iz Ukrajine. Pismo glasi: ‘Ukrajina je spremna da što prije sjedne za pregovarački sto kako bi približila trajni mir.’
‘Niko ne želi mir više od Ukrajinaca,’ rekao je. ‘Moj tim i ja spremni smo da radimo pod snažnim vođstvom predsjednika Trampa kako bismo postigli trajni mir. … Zaista cijenimo sve što su Sjedinjene Države učinile da pomognu Ukrajini u očuvanju njenog suvereniteta i nezavisnosti. … U vezi sa sporazumom o mineralima i bezbjednosti, Ukrajina je spremna da ga potpiše u bilo kom trenutku.’
To je zgodno za vas. Cijenim što mi je poslao ovo pismo. Upravo sam ga dobio. Istovremeno, imali smo ozbiljne razgovore sa Rusijom. Primio sam snažne signale da su i oni spremni za mir. Zar to ne bi bilo divno? Zar to ne bi bilo divno?
Zar to ne bi bilo divno?
Vrijeme je da zaustavimo ovo ludilo. Vrijeme je da prekinemo ubijanje. Vrijeme je da okončamo ovaj besmisleni rat. Ako želite da okončate ratove, morate razgovarati sa obje strane.“
Očajni Evropljani i Ukrajinci trebaju Trampa da nastavi ovaj rat – i time spase njihove političke karijere, a možda niko više od Zelenskog.
Hoće li Tramp ostati nepokolebljiv ili će pasti u zamku?
Džo Lorija je glavni i odgovorni urednik Consortium News i bivši dopisnik Ujedinjenih nacija za The Wall Street Journal, Boston Globe i druge novine, uključujući The Montreal Gazette, London Daily Mail i The Star of Johannesburg. Bio je istraživački novinar za Sunday Times of London, finansijski izvještač za Bloomberg News, a profesionalnu novinarsku karijeru započeo je kao 19-godišnji dopisnik za The New York Times. Autor je dvije knjige: A Political Odyssey, napisane sa senatorom Majkom Gravelom (s predgovorom Danijela Elsberga), i How I Lost By Hillary Clinton, čiji je predgovor napisao Džulijan Asanž.
Izvor: Consortium News
