Kako bismo razumeli izmenjeni okvir kosovskog procesa počevši od 24. februara, to jest početka rata u Ukrajini, možemo privesti citat poznatog ruskog patriotskog blogera Borisa Rožina (a.k.a. Colonel Cassad) od 27. avgusta ove godine: „Srbija je posle primenjenog pritiska očekivano pristala na još jedan u nizu ustupak na Kosovu. Alternativa ustupcima je rat u kome Srbija ne može pobediti zbog mešanja NATO“.

Oni koji čitaju ruske Telegram kanale znaju da je Boris Rožin jedan od najuticajnijih proruskih vojnih blogera koji je uvek na strani oficijalnog Kremlja. Ako on kaže da Srbija nema šanse na Kosovu zbog NATO, što logično znači da se Rusija ne može nikako umešati u taj konflikt, onda je to dovoljna ilustracija situacije u kojoj se Srbija nalazi u svetu posle 24. februara.
Sličan stav izneo je i Zahar Prilepin, koji nije samo pisac već i aktivni učesnik ruske političke scene, a koji je takođe uticajna figura u patriotskim krugovima bliskim Kremlju. On je u intervjuu 21. avgusta istupio sa dve zanimljive izjave. Prva se tiče njegove konstatacije da Evropa i SAD nisu zainteresovane za ratne sukobe na Balkanu u ovom trenutku, te da će Zapad koristiti svoj uticaj na političku elitu Srbije da ostvari svoje ciljeve. Druga je još zanimljivija: „Mi moramo prvo pobediti Zapad, a zatim izgrađivati odnose (na postsovjetskom prostranstvu i šire)“.
Suština je da i Prilepin i Rožin, kao tvrdokorne ruske patriote, ne smatraju da Rusija sada ima ni vojnog ni političkog uticaja na Balkanu, to jest Srbija je od 24. februara ostavljena sama, bez spoljne podrške. U tom okviru se sada odvija kosovski proces, Srbiji ne vredi nikakav politički kapital stečen u prethodnom periodu sedenja na dve stolice, budući da druga stolica u ovom trenutku ne postoji, što priznaju i Rožin i Prilepin.
Okvir je izmenjen i za Kurtija, on sme da pokreće tehnička pitanja koja su bila predmet pregovora i ranije, ali ne sme da pribegava primeni sile, jer svaka sila sa albanske strane izaziva reakciju sprskog stanovništva sa severa Kosova, što u ovako napetim okolnostima u Evropi može poslužiti kao iskra novog rata. Zato su zvaničnici SAD jasno stavili do znanja Kurtiju da će kosovski proces odsad teći samo u okviru pregovora i da kosovske policijske snage ne mogu biti korišćene kako bi bila iznuđena nova rešenja.
Sa druge strane, Srbiji ostaju isključivo mirni protesti ili izlazak iz kosovskih institucija kao instrument u toku pregovora, ali barikade su sada van domašaja. Barikade podrazumevaju odmeravanje snaga albanske policije i građana severa Kosova, a to je opasna situacija. U ovako postavljenom okviru, Srbija još uvek nije našla rešenje kako da zaustavi dalji tok ustupaka tehničke (nestatusne) prirode u kosovskom procesu.
Ukoliko Kurti bude dovoljno mudar da se okane demonstracije sile, prednost u tehničkim pregovorima je na njegovoj strani. Ovu prednost vlasti Srbije mogu oduzeti samo putem preuzimanja sopstvene inicijative, zahtevanja ispunjenja onih tačaka koje su dosad dogovorene, a koje Priština nije ispunila. Srbija treba da preuzme Kurtijev model igre i da ga primeni sebi na korist. Na taj način će Kurti biti u defanzivi.
Aleksandar Đokić
