Piše: N. Jovanović
U školi smještenoj uz manastir Savina, gdje je poslan jer je to bio jedini prozor Crne Gore u svijet, mladi Rade, kako se zvao prije monašenja, naučio je uz ostalo više jezika, a kasnije je znao reći da je teologiju kao stari proroci učio po zvijezdama.
Uokviru ciklusa Velikoposnih održavanja, koje organizira zagrebačka crkvena pravoslavna opština, 10. aprila je u knjižnici SKD Prosvjete u Zagrebu protojerej-stavrofor Gojko Perović iz Crne Gore održao predavanje „NJegoš i njegovo vrijeme“. Publici, koja je ispunila dvoranu, približio je manje poznate podatke o vladiki Petru II Petroviću NJegošu i naznačio duhovnu komponentu njegovog djelovanja.
– Znamo ga kao pjesnika, filozofa i vladara, ali se manje zna da je bio mitopolit. Nevoljko je bio u mantiji, pa su rijetke i takve njegove slike, rekao je o. Gojko Perović, ističući da je NJegoš odrastao u narodnoj tradiciji, stoga i njegovi stihovi proističu iz nje.
Govoreći o NJegoševom obrazovanju, o. Gojko je napomenuo da je, osim škole pismenosti, pri cetinjskom manastiru završio školu u Boki kotorskoj kod Josipa Tropovića, gdje mu je učitelj bio i Sima Milutinović Sarajlija, a učio ga je i njegov stric vladika Petar I Petrović, koji je kasnije proglašen za svetitelja. U školi smještenoj uz manastir Savina, gdje je poslan jer je to bio jedini prozor Crne Gore u svijet, mladi Rade, kako se zvao prije monašenja, naučio je uz ostalo više jezika, a kasnije je znao reći da je teologiju kao stari proroci učio po zvijezdama.
S 18 godina, smrću strica, zamonašio se i postaje vladar Crne Gore pri čemu kontaktira s Milošem Obrenovićem i biva oduševljen, kako borbom Bokelja za slobodu od Turaka, tako i Karađorđem koji je bio na čelu ustanka. Vladika NJegoš piše pismo i banu Josipu Jelačiću kojeg traži za suborca za borbu za oslobođenje hrišćana, kazao je o. Gojko.
Zbog odnosa velikih sila NJegoš je imao neprilika jer su mu Austrijanci zabranili ulaz u pravoslavne crkve po Boki zbog podrške Rusiji.
– Da nije bilo Rusije i para koje su otamo stizale ne bi bilo ni Crne Gore, njene vojske ni cetinjskog manastira. Pa ako te komšija, kakav god bio nahrani hlebom, ti barem ćuti – rekao je.
Crna Gora je kao slobodna država u NJegoševo vrijeme bila sitna točka na karti Turskog carstva, a kako je on sam bio neobičan vladika, posjećivali ga mnogi ljudi, a i on je obilazio Evropu. S jedne strane vladao je s malo naroda, s druge bio pjesnik kojem je bila mala vasiona, rekao je o. Gojko,, ističući da je vladika Rade posvećivao veliku pažnju duhovnosti svog naroda i odbacivao praznovjerje i vradžbine.
Perović: Kad čovjek ujede psa…
Za razliku od svog strica, Petra I Petrovića, NJegoš nije imao lijepo mišljenje o Dositeju Obradoviću, ističući da „ljubi prosvjetljenje, ali ne ono koje ismijava našu vjeru“.
O. Gojko se pozabavio i pričama koje su NJegoša prikazivale kao ženskaroša, s obzirom da je bio visok i naočit čovjek. „Jes on gled’o, jesu ga gledale, ali od toga dalje ništa nije bilo“ citirao je jednu od izjava o njemu, ističući da je pisao i ljubavnu poeziju koju je kasnije praktički svu spalio.
NJegoš je, kako kaže o. Gojko, bio i preteča egzistencijalizama u filozofiji 20. vijeka.
Svojim stihovima „Što je čovjek, ne zna, a mora bit čovjek! Tvarca jedna te je zemlja vara, a za njega, vidi, nije zemlja“ pokazao je da umije da se usredsredi na jade života i ističe da je ovaj život priprema za onaj pravi život, rekao je.
Naveo je i NJegoševo predviđanje onog što se u 20. vijeku, ali i danas dešava u vidu diktatura i populizma i to kroz stihove iz „Luče mikrokozme“ u kojima opisuje Satanino otpadništvo od Boga, okuplja oko sebe svitu obožavalaca uz vrisku, urlike i zaglušnu buku.
Ako tragamo za tajnovidcem NJegošem, razumijemo sami sebe, zaključio je o. Gojko.
O. Slobodan Lalić govorio je i životu i radu o. Gojka, dok je arhimandrit Danilo Ljubotina govoreći o nastojanju mitropolita crnogorskog Amfilohija da kanonizira NJegoša, istaknuo da ga je narod već kanonizirao. Iako u SPC ne raspravljaju o prijedlogu o proglašenju NJegoša svetiteljem, u Crnogorsko primorskoj mitropoliji je 19. maj ustanovljen kao datum praznovanja mitropolita Petra II Petrovića NJegoša.
Među okupljenima je, osim vladike Kirila sa sveštenstvom eparhije, predsjednika Privrednika Nikole Lunića i Mirka Markovića iz Prosvjete, bilo i mladih iz Karlovca i okoline.
Izvor: Portal Novosti
