Mnogi ne shvataju da je Nemačka zemlja ograničenog suvereniteta, ističe sagovornik Žurnala, poznati publicista i specijalista za „nemačke teme“.
Razgovor vodio: Aleksandar Živković
Pitamo se za junačko zdravlje i odmah otvoramo divan o Nemačkoj. Mogli bi mnogo o delima Prezimenjaka iz Žumberka, ali taj gusti preplet esejistike, Berlinskog dnevnika, prevoda Nojbahera i drugih, intervjua sa velikim intelektualcima, sav je sabran u jednu temu. Oni i mi. Nemci i Srbi. To je tema i ovog razgovora.
Nemačka traži sebe ne sada, nego decenijama unazad. To se videlo i u razgovorima koje ste sa uglednim Nemcima vodili. Kako sagledavate današnje previranje u Nemačkoj?
Treba poznavati neke činjenice. Nemačka je posle poraza i bezuslovne kapitulacije 1945. godine bila okupirana od četiri sile. To sam i gledao kada sam došao na poslediplomske studije u Berlin: zapadni deo grada je bio podeljen na tri okupacione zone, američku, britansku i francusku, a iza Berlinskog zida bio je ruski sektor. Znači, oni su bili okupirana zemlja i to su ostali do danas. Posle ujedinjenja Nemačke Rusi su povukli svoje trupe iz Istočne Nemačke, ali Amerikanci nisu. Najveće američke vojne baze u Evropi su u Nemačkoj. Frankfurt je najveća baza, ne samo aerodrom sa koga oni kontrolišu čitav prostor. I, što je jako važno, u Nemačkoj su ostale američke atomske bombe.
Tako da Nemačka, mnogi to ne shvataju, iako je privredno-ekonomski div, nije suverena država. Njen suverenitet je ograničen. To su svi kancelari priznavali i tu činjenicu niko nije osporavao. Posle ujedinjenja očekivalo se da će doći do nekih promena pošto se Sovjetski Savez raspao i oni su u vreme Gorbačova i Jeljcina, da kažem, prokockali tih 27 miliona žrtava, pre svega Rusa, i dali Nemcima suverenitet što se njih tiče; ali Zapad to nije uradi, pre svega Amerikanci i Britanci. Oni su rekli: Nemci će i dalje ostati pod kontrolom. Naravno, štampa nije to tako prikazivala. U medijima vlada princip koji se zove politička korektnost. Vi tačno znate, a ja sam nastupao na nemačkoj televiziji, više puta i to na njihovim najvećim kanalima, šta ne smete da dirate, šta ne smete da kritikujete. Ne smete da kritikujete to što Nemačka posle 70 godina daje milijarde dolara (ranije maraka, sada evra) Izraelu. Kada se spomene Aušvic prestaje svaka diskusija.
Nemci su sada u jednoj situaciji previranja, a to se vidi po izborima. Odjednom dobija stranka Alternativa za Nemačku, stranka koja upošte nije po volji ni EU ni NATO-a, nego se zalaže, recimo, za saradnju sa Rusima …
Željko Poznanović govori o druženju sa Amfilohijem i Atanasijem tokom osamdesetih
Kažu, čekajte, vi ste nama uništili gasovod koji je obezbeđivao energiju i ekologiju. Ko ga je uništio? Sigurno nije ni nemačka ni ruska vlada. Bajden je svojevremeno rekao: „Mi ćemo to da uništimo.“ I tu se vidi da Nemačka nije suverena i nemački narod se sada pita kako to odjednom nismo konkurentni sa azijskim privredama? Zato što nema više jeftinog gasa i nafte koje su Rusi davali po ugovoru, zahvaljujući dogovoru Putina i Šredera. Naravno da se u Nemačkoj u svim krugovima sada postavlja pitanje povratka suvereniteta. I, da završim odgovor na Vaše pitanje, sada se javlja po prvi put ideja da Nemačka treba da vodi svoju politiku, a ne politiku Evropske unije. Toga do sada nije bilo. Do sada su se uvek skrivali iza osovine de Gol-Adenauer. Hajde mi pošto ne možemo sami da idemo uz pomoć Francuza. Sada se to menja.
Znači li to da iza tih pokreta kao što je Alternativa za Nemačku, stoji neko intelektualno jezgro? Oni su ušli u narodne mase, ali koliko intelektualci to podržavaju?
Naravno. Daću Vam primer. Jedan od najpoznatijih nemačkih režisera, Boto Štraus, je još 1990. izrekao nešto što svako zna. Rekao je: dokle će nemačke generacije morati da se izvinjavaju Izraelu i čak da ne smeju da ga kritikuju za jasne stvari.
Ljudi se plaše previranja u Nemačkoj. Kada je previranje u Nemačkoj, šta će se desiti sa Evropom? Da li će Nemci da kažem …
Podivljati.
Da.
Nemci su još uvek pod jakom kontrolom pre svega medija. A ko drži medije dobija izbore. Zato se i izbori u Srbiji opisuju kao čudo. Onaj koji je držao medije dobio je više od 600 hiljada glasova manje. A u Nemačkoj se to desilo u bivšoj Istočnoj Nemačkoj gde je Alternativa za Nemačku pobedila iako su mediji bili protiv nje. To znači da je svest ljudi postala takva da političkom korektnošću ne mogu biti ućutkani. Ima dosta intelektualaca koji podržavaju promenu politike u Nemačkoj. Devedesetih godina za NIN sam napravio intervju sa nemačkim nobelovcem Ginterom Grasom. On je govorio da je vreme da Nemci i njihova deca kažu da nisu odgovorni za Aušvic. U Nemačkoj je reč Aušvic batina ili buzdovan. Kada se pomene Aušvic prestaje svaka diskusija. Sada intelektualci govore da hoće da neke teme koje su zabranjene, tabu teme, nestanu, da o svemu može slobodno da se govori. Setite se šta kaže Volter: „Stvarnu vlast drži onaj koji ne sme da se kritikuje“.
U sledećem nastavku: O nemačkoj birokratiji i Vojvodini
