Piše: Nikola Malović
Na Spasovdan sam pješke pohitao na liturgiji i na hramovsku slavu crkve Sv. Spasa na Toploj, da bih popodne, sa knjižarskom ikonom Prepodobnog o. Simeona i Sv. Save, pred Knjižarom So dočekao litiju koja je od crkve na Toploj išla Njegoševom do crkve na Belavisti, a onda skalama preko glavnog trga i šetalištem nazad na Toplu.
Kad su časni oci bili pred knjižarom, o. Obren Jovanović je sugerisao mitropolitu Joanikiju da blagoslovi knjižaru, pa je Njegovo visokopreosveštenstvo ušlo u Knjižaru So na moje veliko zadovoljstvo, i blagosiljalo njeno postojanje.
Mitropolit me čak pitao pišem li, na što sam odgovorio potvrdno, a onda je litijska procesija otišla dalje. Žao mi je što nemam fotografiju, sve se odigralo brzo, kao i one godine kada je episkop Atanasije blagoslovio našu spomen-ploču, na kojoj u mermeru formata A4 stoji početak Jevanđelja po Jovanu: U početku bješe riječ…
Jedne je godine, tože prolazeći pored Knjižare So u Spasovdanskoj litiji, pok. mitropolit Amfilohije, pročitavši naziv knjižare, rekao: Mudar naziv.
Izvor: Stanje Stvari
