Piše: Nemanja Rujević
Pre tačno dve godine „Vreme“ je prvo javilo da BC Partners, većinski vlasnik Junajted grupe, sprema veliku rasprodaju. Ta vest je u našoj novinarskoj čaršiji izazvala mrštenje – neki su nam govorili da nije tačna, drugi da možda i jeste, ali da nije „uputno“ objaviti je i širiti defetizam.
Danas, dve godine kasnije, sve ide po master-planu koji je odavno skovan.
Poslednja vest kaže da je Brent Sadler, novinar-penzioner i srpski zet angažovan kao čovek za specijalne operacije, upisan kao direktor N1, Nove i Danasa, sve medija u vlasništvu Junajted grupe.
I opet je zvanična poruka ista – u uređivačkoj politici se ništa neće menjati!
Igra mungosa i kobre
Takva ista poruka šalje se već godinama, iako se polako sve menja. Prvo je iz vodeće uloge u kompaniji sklonjen Dragan Šolak (koji je ranije svojevoljno prodao većinske udele). Onda su prodate kablovske operacije i sportska prava, te su informer, kuriri i blicevi metastazirali svuda. Onda je napravljeno novo „telo“ sa „uredničkim odborom“, pa je sada Sadler postao i direktor.
Dakle, tobože se ništa neće promeniti, a sve je već promenjeno – osim programa i tona izveštavanja. To je poslednji korak za koji još ima vremena, verovatno do vanrednih parlamentarnih izbora.
Jer, čemu drugome služi cela ova ujdurma nego tome da se ućutkaju finansijski – a time i programski – najpotentniji mediji koji još smeju da kritikuju vlast?
Varaju se oni koji očekuju giljotinu ili neke otkaze u talasima. Tempo dosadašnjih poteza pokazuje da sve ide polako, sa povremenim skokovima i trzajima, kao igra mungosa i kobre. Zna da bude uzbudljivo, ali mungos na kraju pobedi.
Kapital uvek bira pare
Vapaji da se umeša „Evropa“ nisu i neće uroditi plodom. „Evropa“ poštuje tzv. privatni kapital, iako je ovo dibidus državni posao.
Jer, bogate gazde Junajted grupe biće još bogatije, a dobar deo tih para dolazi iz narodne ćase kroz državni Telekom. Zauzvrat narod će dobiti lagano upodobljavanje jedinih preostalih kritičkih televizija od nacionalnog značaja – dakle, duplo golo.
Vlast će dobiti jalovu nadu da će tako otupeti pobunu u Srbiji i tu će se prevariti – proces se ne može zaustaviti.
Publika je pak (valjda!) već dobila važnu lekciju – mediji u sklopu korporacija su, čak i kad rade pošteno, iznimno ranjivi na interese kapitala koji ih poseduje. Krupni kapital uvek bira pare ispred javnog interesa.
Jedini način da građani imaju medije zbilja i do kraja odane javnoj stvari jeste da ih sami finansiraju. Da kupuju novine, da se pretplate, da doniraju. Ako toga nisu svesni, ostaće im informeri, kuriri i slični, te haos društvenih mreža, bez obzira ko je na vlasti.
Izvor: Vreme
