Kakvu drugu „svetokovinu“ je moglo da nam priredi opštinsko rukovodstvo Cetinja, osim već viđene blasfemije sa Severinom u Biljardi? Ekipa iz SDP-a, koju podržava Šole iz URA, i o kojoj „ne bijele zube“ Demokrate, od svog političkog osnivanja ne zna (za) Njegoša i njegoševski duh.
Piše: naš stalni dopisnik sa Divljeg zapada Milija Todorović (u ulozi Garija Kupera)
To su baštinici one stare boljševičke priče da je Njegoš ženskaroš, ratni huškač i naravno ‒ raspop. Oni ne znaju šta je u Cetinjskom manastiru, niti čemu služi to zdanje? Oni ni lingvistički ni po smislu ne razaznaju značenje većine riječi u „Gorskom vijencu“ i „Luči“. Oni, očigledno, ne kontaju ni ambijent Biljarde, koja je u Njegoševom životu uvjek bila prostor za ozbiljne muške i diplomatske i junačke razgovore, a nikako za igru ove kič-zvijezde.
„Noć skuplja vijeka“ je tako dragocjena upravo zato što je ostala tajna. Kako svojim mističnim značenjem polu-sna i polu-priviđenja, tako i činjenicom da je autor sakrio od javnosti. Ova noć sa Severinom u Biljardi je skidanje i posljednjeg vela sa „tajne“ koliko su pismeni i šta znaju o Njegošu aktuelni rukovodioci cetinske opštine.
Do čitanja u sljedećem broju.

