Smatram da predsjednik države Crne Gore nije ni najavio, ni preuzeo, niti ima obavezu da bude predsjednik svih građana Crne Gore. Prema tome nije ni dužan da se sa istom motivacijom zalaže i zastupa interese svih građana Crne Gore.
Većina građana Crne Gore koja je glasala za predsjednika Đukanovića s pravom očekuje da će ispuniti ono što im je obećavao tokom svojih starih i tokom svojih novih predsjednikovanja.
Predsjednik Đukanović im je obećao novu crkvu.
Obećao im je nadograđivanje, snaženje i favorizovanje crnogorskog identiteta i crnogorskog jezika.
Obećao im je beskompromisni obračun sa vjernicima pravoslavne Mitropolije crnogorsko-primorske i preknjižavanje, odnosno oduzimanje imovine Mitropoliji crnogorsko-primorskoj.
Obećao im je energičnu i bespoštednu borbu protiv četnika koji su nestali prije više od pola vijeka.
Obećao im je da onaj kome se ne sviđaju njegova obećanja slobodno može ići da živi izvan Crne Gore.
Predsjednik Đukanović se više puta izjasnio da ne namjerava biti predsjednik najmanje jednoj trećini građana Crne Gore. Na osnovu tog izjašnjenja dobio je bar 50 000 glasova više nego što bi dobio da se ponio kao predsjednik svih građana Crne Gore.
Obećanja obavezuju. Glasovi obavezuju. Realnost obavezuje.
Zato ne napadajte predsjednika Đukanovića zbog toga što nije predsjednik svih građana Crne Gore. Tu je apsolutno nevin, jer se na vrijeme u svim prethodnim mandatima po tom pitanju jasno odredio.
Možete ga napadati ili braniti nekim drugim povodima ali neka vam ne pada na pamet da to popratite sintagmama „Crna Gora građanska država” ili „Multikonfesionalni, multinacionalni, multietnički sklad je najveće bogastvo Crne Gore”.
Ranko Rajković
