Gledam one jade po Cetinju. Šačicu ljudi koja nosi transparente ispisane istim flomasterom u istoj kancelariji. „Podrška”, sa Cetinja spomenika ćirilice, ćiriličnoj Ukrajini – na latinici. Podrška miru u dalekoj zemlji izražena najodvratnijim porukama prema ljudima iz najbliže okoline.
„Mirotvorcima“ sa Cetinja sve smeta: i Dritan (koji je nedavno posjetio Kijev i podržao Ukrajinu ličnim prisustvom), i urednik Vijesti (dnevnog lista koji svakodnevno piše negativno o ruskoj invaziji na Ukrajinu) i pop crkve koja se svakodnevno moli za prestanak rata… i Draža Mihailović i Putin.
Dobro svi znamo da im smeta to što SPC drži parastos „osuđenom ratnom zločincu“. A zašto im to smeta? Pa vjerovatno zato što istorijska ličnost o kojoj je riječ – nije „osuđeni ratni zločinac“. Pomamio ih je pop kad ih je podsjetio na poništenje presude pred sudom međunarodno priznate države. Pred sudom, da ponovim misao od juče – države i grada koji je donio prethodnu odluku.
Ali „cetinjski šetači“ pretpostavljam, ne priznaju odluke beogradskog suda. Valjda zato što je beogradski. Ne, oni priznaju samo odluke suda u Hagu. Srebrenica, genocid… i sve te fine, lijepe odluke koje asociraju na to da su Srbi zlo. Samo, neće oni to tako reći. Sramota ih je da priznaju da su srbomrsci. Zato oni kažu: mi priznajemo odluke međunarodnih institucija i sudova. Mi smo demokratski i internacionalni ljudi.
A interesantno, oni isti, šetači i njihovi učitelji, upravo su se okupili u svom guslanju i „istorijskoj reviziji“ oko, zamislite sad ovo, ne-priznavanja odluka Mirovne konferencije u Versaju 1919. Nešto što priznaje čitav moderni i napredni svijet – oni ne priznaju. Nešto što svi vide kao uspostavu mira i prosperiteta u Evropi i svijetu, njima je zločin! Zašto? Zato što je svijet tada bio na strani Srba. Stvarala se jedna velika južnoslovenska zemlja u kojoj su Srbi i srpska dinastija bili integrativni faktor. I preci šetača su u najvećem broju tada bili za stvaranje te velike države i podržali odluke Versaja. Ali to je druga priča…
Prva priča je ova. Volim Hag, ne volim Versaj. Volim Tompsona, ne volim Dražu…i ne marim za blamažu.
Milija Todorović
