U organizaciji Matice srpske – Društva članova u Crnoj Gori, a pod pokroviteljstvom Privredne komore Vojvodine, u hercegnovskom hotelu „Vojvodina“ danas je počeo s radom dvodnevni naučni skup „՚Olovna vremena՚ u Crnoj Gori 1990‒2020. Uzroci i posljedice“.
Na svečanom otvaranju govorili su: doc. dr Dušan Krcunović, u svojstvu predsjednika Organizacionog odbora; u ime visokopreosvećenog mitropolita Joanikija, koji je bio spriječen da prisustvuje Skupu, obratio se o. Zoran Miljanić; pozdravne riječi uputili gradonačelnik Herceg Novog g. Stevan Katić, konzul Republike Srbije Zoran Dojčinović, predsjednik Matice srpske prof. dr Dragan Stanić, predsjednik Matice srpske – Društva članova u Crnoj Gori prof. dr Jelica Stojanović, dok se u ime pokrovitelja Skupa obratio g. Jovan Vujičić.

Prof. Krcunović osvruno se na motive koji su bili presudni da se u ove dane organizuje jedan ovakav naučni skup.
Nalazeći se pred jednim važnim zadatkom, Matica srpska – Društvo članova u Crnoj Gori odlučila je da organizuje naučni skup na kome bi se iz perspektive raznih naučnih disciplina prezentovali uzroci i posljedice perioda za koji se nije moglo iznaći neko drugo, adekvatnije ili možda literarnije ime, osim ovog već rabljenog – „olovna vremena“. Ipak, izbor naziva nije bio sasvim proizvoljan, budući da taj elemenat – specifične gustine i težine, savitljivosti i topivosti – ima bogat simbolički potencijal kojim se može izraziti proteklo tridesetogodište. Prije svega, olovo simbolizuje ratna razaranja i ljudske žrtve kojima je obilježena posljednja decenija 20. vijeka. Olovo je sinonim za težinu – težinu i teret života u uslovima samovlašća, nasilja, ekonomskog pustišenja, obepravljivanja pojedinaca i cijelog naroda. Napokon, olovo je izuzetno toksičan element, a ovdje funkcioniše kao simbol sitematskog i masovnog trovanja lažima i mržnjom koji su pogonsko gorivo nasilja.
G. Katić je iskazao posebno zadovoljstvo što je Herceg Novi izabran da bude domaćin ovog naučnog skupa. „Herceg Novi oduvijek je bio mjesto sudara civilizacija i kultura, koji su doprinijeli da danas imamo nasljeđe neprocjenjive vrijednosti koje predstavlja čast, ali i obavezuje sve nas da ga čuvamo, baštinimo i promovišemo“ – ističe gradonačelnik, praveći i sam osvrt na minule tri decenije.
Tokom proteklih 30 godina Crne Gora je podijeljena, a posljedice takve situacije vidimo i danas. Na duhovno biće Crne Gore udareno je iz materijalnih interesa i neiskrenih namjera. U obilju korupcije, protivpravnog postupanja i djelovanja protivno interesima naroda, posljednje 3 decenije tema nacionalnog identiteta izdizana je onda kada nedostaju ili se izbjegavaju odgovori na suštinska pitanja. Ne sumnjam da će se učesnici skupa ozbiljno pozabaviti pitanjima koja su obilježila posljednjih 30 godina, a koja su bitno uticala na sve nas.
Konzul Dojčinović iskazao je posebnu podršku organizatoru naučnog skupa, ali podsjetio i na kontinuiran angažman Matice srpske – Društva članova u Crnoj Gori u borbi za očuvanje istine o istoriji, kulturi, tradiciji, jeziku i pismu srpskog naroda u Crnoj Gori. Potom se obratio i učesnicima skupa:

Uveren sam da su motivi za vaše učešće na ovom naučnom skupu pravedni i baš zato više mislim, vaša promišljanja, zaključci i naučni radovi sa ovog skupa će biti jasan putokaz građanima kako da se nose sa današnjim i budućim iskušenjima što ovome skupu daju posebnu težinu i veliku važnost.
G. Jovan Vujičić se obratio u ime pokrovitelja Skupa (Privredne komore Vojvodine), podsjećajući da je „pre tri godine, na ovom istom mestu, naučnim skupom posvećenom stogodišnjici oslobođenja i ujedinjenja, u istom organzacionom sastavu, hrabro uzdignuta ideja zajedništva i neraskidivog bratstva“.
Posebno želim da iskažem svoje duboko poštovanje i iskreno divljenje prema visokopreosvećenim mitropolitima, g. Amfilohiju i g. Jonakiju, prema njihovoj istrajnosti i mudrosti u danima ove borbe, u kojoj su, u svetlu vere naših praotaca, noseći krst crkve kojoj pripadamo, osvetljavali pobedničku put svom narodu.
Prof. Stojanović zhvalila se učesnicima Skupa, kao i pokrovitelju Privrednoj komori Vojvodine, g. Vujičiću, ali i g. Katiću koji je i ranije umio da prepozna i podrži rad Matice srpske – Društva članova u Crnoj Gori.
Tema ovog Skupa veoma je značajna. Važno je da je tema ovog tipa pokrenuta sada jer su svi učesnici skupa svjedoci, sudionici, pa, može se reći i stradalnici ovih trideset godina olovnih vremena. Teško je naći kraće vrijeme, a da je u toj mjeri opustošena Crna Gora, i materijalno i duhovno, kao ovih 30 godina, naročito intenzivno posljenjih 15.
Prof. Stanić je s posebnim pijetetom osvrnuo na ulogu Matice srpske – Društva članova u Crnoj Gori po očuvanje srpskog kulturnog, nacionalnog i duhovnog bića, ne samo u Crnoj Gori nego i na širim prostorima.
Mi smo ponosni na ono što čini Društvo članova Matice srpske u Crnoj Gori, koje je jedan od najboljih delova našeg sistema. Ono sigurno ima povlašćeno mesto za organizovanje ovakvog naučnog Skupa.
Prof. Staniće je, dalje, ukazao potrebu da nastupi vrijeme kada ćemo sportske utakmice između Srbije i Crne Gore pratiti „savršeno mirni“, znajući da u toj utakmisi ko god da pobijedi, to će značiti da su pobijedili naši.
O. Zoran Miljanić, govoreći ispred Mitropolije crnogorsko-primorske, iskazao je zadovoljstvo što mešu učesnicima Skupa vidi profesore od kojih su generacije učile, stasavale, te shvatale koji nas putevi odvode do očuvanja i usavršavanja sopstvenog kulturnog i nacionalnog bića.
Plenarno zasijedanje
U okviru Plenarnog zasijedanja svoja izlaganja saopštili su prof. dr Dragan Stanić i prof. dr Bogoljub Šijaković.
Prof. Stanić izlagao je na temu „Crna Gora između montenegrizacije i demontenegrizacije“, ističući da se proces montenegrizacije može pratiti tokom čitavog komunističkog razdoblja, što se pogotovo moglo evidentirati kroz djelatnost Milovana Đilasa, koji je pod kraj svog životnog i intelektualnog puta, ipak, dostigao status pokajnika, ili povratnika predačkom učenju u istorijskom iskustvu Crne Gore. U savremenom dobu proces montenegrizacije – otuđivanja od sopstvenog nacionalnog bića – imao je skoro fatalne posljedice. No, opet se, kako ističe Stanić, Crkva uzdigla ili preuzela ulogu „izgubljene države“, ponajprije zahvaljujući mitropolitima Amfilohiju i Joanikiju.

Prof. Šijaković je svoje izlazaganje naslovio „Kako smo postali političke životinje“. Šijaković, takođe, naglašava ne samo ovdašnji, već i svjetski značaj pokreta „Ne damo svetinje“, našavši u njemu reakciju ljudi koji još posjeduju strast za istinom, bez čega ljudskog i ne bi bila moguća.
Današnju društvnu stvarnost karrakteriše uporno nastojanje da se obesveti i obesmisli Sveto (sekularizovanje sakralnog) a da se svetim učini profano i čak skaradno (sakralizovanje sekularnog). U tome je jedan od razloga marginalizacije Crkve u javnoj sferi. No poerd stanja u društvu da li je jedan od razloga za ovu marginalizaciju i stanje u Crkvi? Kao što marginalizacija teologije (dakako i filosofije) u srpskoj kulturi proishodi kako iz žalosnog stanja srpske naučne i kulturne javnosti tako i iz neveselog stanja domaće teologije (i filosofije) i teološke (i filosofske) javnosti. U javnoj sferi, nasuprot, može se uočiti i potreba za rehabilitovanjem religioznosti, i to npr. u dvjema važnim oblastima. Naime, u oblasti naučne racionalnosti, nakon što su racionalnost i naučno znanje pokazali svoja ograničenja, nakon priznanja da nauka ne iscrpljuje granice ljudskog znanja, dolazi se do prihvatanja da religiozni iskazi imaju epistemički (saznajni) potencijal, da nam donose ono znanje do kog se ne može doći drugim putem.