Milunovićevom rukom stilizovana mala crkvica kapelica na Lovćenu zadržala se na grbu Crne Gore čak dvadeset godina nakon rušenja i skraćivanja vrha planine zbog izgradnje Njegoševog Mauzoleja. Iako je u stvarnosti bila pretvorena u gomilu kamenja podno Lovćena, kapelica crkvica je ipak opstala na grbu Crne Gore. Nikome nije smetala sve dok nije zaživjela ideja o preobražaju naroda, odnosno promovisanju novog jezika, nove vjere i novog, politički poželjnog identiteta
Poslije dugog i vjernog služenja državi jednog jutra se probudio okačen o kvaci vrata. Visio je mimo ustanovljenih pravila, bez ikakvog smisla, legaliteta i legitimiteta. Dogodio mu se novi, šesti po redu preobražaj*.
Crna Gora je jedina od Jugoslovenskih republika koja je svoj grb, kao svoje duboko simboličko i istorijsko obilježje, mijenjala svaki put kada bi promijenila Ustav. Radila je to bez imalo samopoštovanja i nauštrb sopstvene državne tradicije. Crna Gora je sa takvim izmjenama grba izlazila u susret prolaznim, političkim zahtjevima reklamirajuće se kao podobno i poslušno društvo za bilo kakvu vrstu naloga, instrukcije, zapovijesti. Za česte promjene svoga grba (identiteta) nije mnogo marila niti davala smislena objašnjenja.
Od svih republika SFRJ-a jedino se u Ustavu Crne Gore opis grba nije poklapao sa slikom grba. U službenom opisu grba Crne Gore nije se spominjala kapela crkvica na vrhu Lovćena iako je vizuelno predstavljala dominantan detalj grba. Izbjegnuto je da se jednostavnim riječima opiše i nađe svoje mjesto u Ustavu, mala građevina koja se nalazila na vrhu Lovćena, inače izuzetno upečatljiva i jasno vidljiva s mora, kopna i iz aviona. Slika suštinske i simbolične Gore prikrivana je velom ideologije.
Popisi stanovništva Crne Gore doživjeli su istu sudbinu. Bili su podređeni ciljevima vladajuće politike. Stanovništvo Crne Gore se preobražavalo u velikim procentnim rasponima tokom čitavog vijeka**. Popisi stanovništva pokazuju da smo varirali između srpstva i crnogorstva zavisno od potreba vlastodržaca, snage i vrsta prinuda koje su sprovodili.
Na grbu Crne Gore poslije drugog svjetskog rata decenijama je opstajala i grafički se svako malo preobražavala crvena petokraka. Na prvom grbu imala je oblik koji je bio u upotrebi tokom Drugog svjetskog rata. Na drugom grbu dobila je oblik obrubljene zvijezde. Na trećem grbu obrub joj je ispunjen zlatnožutom bojom. Na četvrtom grbu crvena petokraka se preobrazila u zlatnu krunu. Na petom grbu jedna kruna se preobrazila u drugu krunu.
Pod petokrakom zvijezdom preobražavale su se siluete i Lovćena i Njegoševe kapelice. Likovno su ih oblikovali crnogorski umjetnici Milan Božović i Milo Milunović.
Milunovićevom rukom stilizovana mala crkvica kapelica na Lovćenu zadržala se na grbu Crne Gore čak dvadeset godina nakon rušenja i skraćivanja vrha planine zbog izgradnje Njegoševog Mauzoleja. Iako je u stvarnosti bila pretvorena u gomilu kamenja podno Lovćena, kapelica crkvica je ipak opstala na grbu Crne Gore. Nikome nije smetala sve dok nije zaživjela ideja o preobražaju naroda, odnosno promovisanju novog jezika, nove vjere i novog, politički poželjnog identiteta.
U skladu sa tim Crna Gora je 2004. godine dobila novi, peti grb po redu.
U priloženim slikama možete pogledati preobražaj crnogorskog grba i mapu puta crnogorske heraldike koja završava na kvaci od vrata uz poruku popisivačima novog popisa stanovništva koji bi se trebao održati u poslednjem mjesecu ljeta Gospodnjeg 2024-te godine.
S lijeva na desno
1. Grb Federalne Republike Crne Gore (1945—1947)
2. Grb Narodne Republike Crne Gore (1947—1963)
3. Grb Socijalističke Republike Crne Gore (1963—1994)
4. Grb Republike Crne Gore (1994—2004)
5. Važeći grb Crne Gore (2004— )
6. Grbooglasnik kojim bivša vlast poziva na bojkot popisa stanovništva Crne Gore (2023 2024)
*
Kao što se u priči „Preobražaj“ Franca Kafke, Gregor Sams budi i prepoznaje svoje tijelo u novom, neobičnom obliku, na sličan način se i grb Crne Gore budi u hodnicima po kvakama od vrata sa neobičnom porukom na sebi.
**
Kada poodrastemo, kada dođemo, ne doma već k sebi, kada se okončaju naši preobražaji, osjećaćemo se kao odrasle jednike kadre da se bez straha pogledaju u ogledalo i predstave. Reći ćemo ko smo, kako sebe vidimo i bez dilema odgovarati na jednostavna pitanja koja dolaze iz svijeta oko nas.
Ranko Rajković
