Crnogorska javnost obilježava Dan novinara Crne Gore, a mi ga, svim djelatnicima ovog poziva, čestitamo uz koncizno podsjećanje da je 23. januar biran za ovaj važni datum jer je tog dana, 1871. godine, na Cetinju, štampan prvi crnogorski list, glasilo Ujedinjene omladine srpske — časopis „Crnogorac”.

Ovim povodom, nije zgoreg podsjetiti se ideje „Crnogorca” i kako se tih dana, na začetku tradicije štampanih medija, u Crnoj Gori mislilo, pisalo i živjelo:
Jedna je misao oživjela i ovladala u nama svijema, a to je oslobođenje i ujedinjenje naše, tu ćete misao naći isto tako živu u Biogradu kao i na Cetinju, u Prizrenu, i u svakom drugom kraju srpskom. Jest, to je ona snaga koja čini da je Srpstvo mogućno i spasonosno da izvrši svoj zadatak. A šta je težnja srpska? Da se svi oslobođeni ropstva zagrle na svome rođenom slobodnom ognjištu (broj, 7, na Cetinju, 6. marta 1871. godine).
U prvom broju, 23. januara, 1871. u uvodnoj riječi istaknuto stoji:
Događaje u Srbiji pratiće Crnogorac živo sa bratinskom ljubavlju. Svaki napredak pozdraviće radosno kao uspjeh ukupnoga naroda našega. Jedno srce mora kucati u nama i jedna misao narodna mora nas sve oduševljavati. Tome uvjerenju služi Crnogorac i to će ga uvjerenje uvijek rukovoditi prema Srbiji.
Takođe:
Srbima pak opet kažemo da je krajnje vrijeme da se oružja late, pa da polumjesecu u Jevropi kraj učine. Dakle, Srbijo i Crna Goro, razvijajte zastave svoje, pod njih će se okupiti cijelo srpstvo da pokaje Kosovo!” (broj 31, na Cetinju, u subotu, 21. avgusta, 1871. godine) ili: „Crnogorac je morao biti vječito naoružani stražar srpske slobode, koja se poslije propasti naše slavne carevine spustila u stijenje crnogorsko, da poslije tolikijeh mučnijeh vjekova izmučeno roblje srpsko opet zagrije svojom oživljujućom svjetlošću (broj 1, na Cetinju, 23. januara, 1871. godine).
Uz to:
Zapada i Jevrope više nema i sloboda naše braće zavisi od njih samih kao i od nas, a svak je ludak koji misli da će Zapad i Jevropa ikada nami pripomoći da do našeg ujedinjenja i slobode dođemo; štaviše Zapad i Jevropa sve će načine upotrebljavati da mi i nadalje u našem ništavilu ostanemo. Samo sloga Srbina spasava, ta pjesma već je odavno otpjevana, i to je srpski Bog; a koji Srbin u drugoga Boga vjeruje, taj se u najvećoj zabludi nahodi. Zato pregnimo dok je vremena, i uložimo svu snagu za opšte blago i za oslobođenje i ujedinjenje srpskog naroda, a ko u bratsku slogu neće, neka ga još većma pritisne kosovska kletva (broj 21. na Cetinju, 12. juna, 1871. godine);
Unitarni duh i stremljenje ka Srbiji, „Crnogorac” zadržava do svog posljednjeg broja, u kome stoji:
Prije svega dokazano je da se bune samo ondje dižu gdje nema slobode no gdje postoji prirodan razvitak tiranije. Mi Srbi imamo o tome primjera iz života našega naroda i suviše, a od sviju srpskih plemena što su podpadala pod tursku vlast najprije se oslobodila Šumadija gdje je bilo najviše buna! (u subotu, 28. decembra, 1871. godine).
Mi znamo ko smo/Fejsbuk
