Piše: Filip Dragović
Brutalno, razbojničko ubistvo dvoje ljudi kod Bijelog Polja, od strane „višestrukog povratnika“ zaledilo je krv u žilama svakom normalnom građaninu CG, a i šire od naše zemlje. Nikom zdravom ne pada na pamet da broji krvna zrnca i vjersku pripadnost ubice i ubijenih. Jer, očigledno je da motiv ubistva leži u kriminalnom i neuračunljivom, a ne nikako nacionalnom, identitetu zločinca.
Nedavno, poslije incidenta vršnjačkog nasilja u Baru, potenciran je taj identitetski momenat. Uprkos tome što se radilo o djetinjem uzrastu, i uprkos tome što, na našu veliku žalost, primjera vršnjačkog nasilja imamo i u izrazito jednonacionalnim sredinama. Nekako je bilo nametnuto, i od efendije reisa, i od gospode političara, da je incident u Baru obojen ksenofobijom i šovinizmom, a ne primitivizmom i nevaspitanjem. Horor scena iz Beograda i Bosanske Krupe, koje govore o dekadenciji maloljetničkog uzrasta, koja nema veze sa nacionalizmom, nijesu bile dovoljan razlog da se preispitamo prije nego malim zvjerima iz Bara prilijepimo etiketu nacionalizma.
Kao da sve ovo skupa, u Bijelom Polju i Baru, nije dovoljno mračno, mučno i teško, bez da mu pridajemo notu koju ovi događaji suštinski nemaju?
