Belveder, ne onaj istorijski, već onaj koji se odigrao u najnovijim vremenima na Kruševom ždrijelu, fenomen je posebne vrste, koji se samo djelimično može objasniti pojmovima kliničke psihologije.

Nesrazmjera između „Belvedera” sa Kruševog ždrijela i onog „Belvedera” koji se imaginira u svijesti „prvoboraca” u spaljivanju guma ima veličinu „crne rupe”.
Iz te rupe ovih dana, potpuno suprotno svim astrofizičkim teorijama, ipak izlaze neke pojave i glasovi. To što pričaju i kako se oglašavaju zbilja nema nikakve veze sa zakonima prirode i logike, čak se puno toga dešava uprkos tim zakonima.
Posljednja manifestacija na cetinjskoj Ljetnjoj pozornici i proglašenje mjesta spaljivanja guma za mjesto izlazećeg sunca (!) predstavlja klinički slučaj pomračenja pameti.
„Jutros je sunce sreće ogrijalo s Belvedera, sloboda se osmjehuje – pobjeda je naša vjera”: www.pobjeda.me
Međutim, ima ozbiljnih naučnika koji vjeruju da crna rupa, na kraju, ipak, pojede samu sebe. Reklo bi se, da ćemo u Crnoj Gori, bez opreme iz Cerna, akceleratora i čestica, moći da vidimo demonstraciju takvog pokusa.
Dragović/Urvan