Pisma se pišu nepoznatim i zamišljenim osobama. Pisma se pišu ličnostima i idolima i iz sadašnjosti i iz prošlosti. Pisma se pišu i prijateljima i neprijateljima i nekom svom unutrašnjem, bilo svjesnom ili nesvjesnom primaocu. Pisma se pišu Bogu kao univerzalnom i sveprisutnom stvaraocu.
Piše: Ranko Rajković
Pisma se pišu Izbornoj komisiji čiji je zadatak da brine o prosperitetu našeg društva i stabilnosti naše države.
Osim u poslednjem slučaju nije neophodno da pisma posjeduju i adrese.
Adresa Državne izborne komisije po svemu ostaje izuzetna. Od nje se mnogo očekuje. Na adresu Državne izborne komisije uglavnom stižu pisma koja ne zahtijevaju poznavanje gramatike i pravopisa. Najveći broj tih pisama sadrži samo jedan jedini kružić, eventualno otisak prsta. U svakodnevnom jeziku takva pisma nazivamo „glasanje pismom“.
Glasanje pismom je u političkom životu Crne Gore steklo neviđeni uticaj. U vidu tasa na vagi „glasanje pismom“ iliti siguran glas predugo je i veoma surovo odlučivalo o pravu naroda, o kulturi, obrazovanju, jeziku čak i o progonu i ukidanju drugih pisama. U nekim izbornim ciklusima takvih pisama Državna izborna komisija dobijala je na desetine i desetine hiljada. Svojim brojem ta pisma su uveliko prevazilazila cenzus potreban određenoj partiji da se izbori za mjesto u Skupštini Crne Gore. Ta pisma su sprečavala i pomisao na mogućnost političkih promjena.
Kada smo se ponadali da će moć „glasanja pismom“ splasnuti, pred poslednje izbore čiji rezultati još nijesu zvanično verifikovani oživjela je moć starog pisma, pisma s punom adresom, punim sadržaja i imenom potpisnika.
Par dana uoči izbora jedno takvo pismo nije poslato Državnoj izbornoj komisiji, već premijeru Crne Gore Dritanu Abazoviću, ministru pravde Marku Kovaču i glavnom specijalnom tužiocu Vladimiru Novoviću. Pismo je preko svoga advokata najvišim crnogorskim zvaničnicima dostavio južnokorejski državljanin Do Kvon čije se ime čak i ne nalazi na biračkom spisku crnogorskih glasača. Uprkos tome pismo južnokorejanca je ispoljilo političku moć adekvatnu političkoj moći „glasanja pismom“. Uspješno se umiješalo i uticalo na rezultate crnogorskih izbora.
Iako se do kraja nijesu saznali detalji o kojima južnokorejanac piše u svom pismu već u nedjelju 11. juna uveče bilo je jasno da njegovo pismo nasleđuje ulogu fenomena „glasanja pismom“. Osim toga to pismo je neke glasače natjeralo da ostanu kod kuće, neke da promijene mišljenje, neke da kažu dosta mi je svega.
Državna izborna komisija je više od obične adrese na koju stižu pisma i glasački listići. Državna izborna komisja precizno vaga i potvrđuje uporišta političkih partija u Crnoj Gori. Državna izborna komisija je brižljiv biograf i svjedok beskurpuloznosti političkog Baš Čelika koji gvozdenom glavom decenijama već oblikuje „demokratski“ život Crne Gore.
Sjetite se bajke o Baš Čeliku čija je moć ležala u ptici koja se nalazila u srcu jedne lisice. Da biste porazili Baš Čelika morate prvo ubiti njegovu lisicu što nije nimalo lako. A kada ubijete njegovu lukavu lisicu (često je to bila i izborna komisija) iz njenog srca izleti ptica koju takođe treba ubiti.
Za sada znamo da je na ovim izborima politički Baš Čelik ranjen jer je njegova lukava lisica ubijena. Međutim ptica i ptičje pismo, odnosno ptičji cvrkut koji je izletio iz srca ubijene lisice pokazao se veoma živim.
Rezultati izbora pokazuju da Baš Čelik još nije savladan. Baš Čelik se odbranio pismima i cvrkutima raznih vrsta koji izletješe iz srca likvidirane lisice. Sada je Baš Čelik u potrazi za novom lisicom i novom pticom kojom bi obnovio svoju čudovišnu moć.
Crna Gora je daleko od slobode. Sva je prilika da političkog Baš Čelika ne mogu savladati obični glasački listići koliko god ih slobodarski i rodoljubivi narod Crne Gore sakupio. Nadajmo se da će moć Baš Čelika uništiti neki savremeniji oblik pisma ili glas koji dolazi iz „Skaj“ aplikacije, nekog video svjedočenja sa daljine, neka volšebno nestala službena zabilješka, neka skrajnuta saznanja o naručenim ubistavima, neki švajcarski papiri, neka prašnjava fascikla pohranjena u tajnoj fijoci ili neki dokument koji je uspio izbjeći plamenu vatre.
