Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije služio je danas, 8. marta, kada naša Sveta crkva slavi spomen Svetog sveštenomučenika Polikarpa Smirnskog i Prepodobnog Damjana Esfigmenskog, Liturgiju pređeosvećenih darova u manastiru Ždrebaonik. Sasluživali su protojerej Predrag Katanić i đakon Zarija Vuković, uz molitveno prisustvo monahinja Pećke patrijaršije na čelu sa igumanijom mati Haritinom.
Sabranom vjernom narodu arhipastirskom besjedom obratio se Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije poručujući da oni koji misle da ugode Bogu treba dosta da se trude u molitvi, postu i u svakoj vrlini i dobrome djelu. Kao naročito značajne vrline za naše spasenje koje treba da zadobijemo, posebno u manastirima, istakao je smirenje i poslušanje. Ali, poučio je, i kada sve učinimo, ne treba taj trud da shvatamo kao neki rad za koji treba da dobijemo odgovarajuću platu.
“Ma koliki trud bio, on ne može da se mjeri sa onim što mi dobijamo kroz Svete tajne Hristove, kroz Božju milost i blagodat, koja se neprestano izliva na one koji Ga ljube. I zato treba uvijek da imamo u vidu Božje darove koje dobijamo i ovdje, kojih naravno nismo ni dostojni uvijek, ali nas Bog udostojava svojom milošću i nikakav svoj trud da ne upoređujemo ili da ne stavljamo u istu ravan sa Božijom blagodaću i sa Božjom milošću”, besjedio je Mitropolit,.
Dalje je naglasio da svojim trudom pokazujemo ljubav prema Gospodu i da treba neprestano da Mu prinosimo žrtvu hvale.
“Ta žrtva hvale, uznosi se ne samo ustima nego i djelima i svakim svojim postupanjem i mišlju koja je Bogu ugodna. Kada se tako se trudimo onda ne treba ni da se brinemo šta će biti, kako će biti… što se ne događa sve onako kako bismo mi željeli”, rekao je Vladika, dodavši da treba da činimo naš život ovdje što boljim, kvalitetnijim i da ovaj svijet oplemenjujemo i uređujemo koliko je to moguće.
Ali ipak, istakao je, treba da imamo uvijek tu perspektivu vječnosti, perspektivu Carstva Božjega bez kojega ništa ovdje na zemlji nema svoju vrijednost, tek ima svoju vrijednost ako nas vodi ka Carstvu nebeskome:
“I ako već, preko onoga što u ovome svijetu činimo i oko čega se trudimo, zajedničarimo sa Božjom blagodaću i milošću i na takav način se već udostojavamo, koliko je to nama moguće po našoj vjeri, po mjeri naše vjere, Carstva nebeskog koje je već ovdje prisustno i zakvašuje ovaj grešni svijet.”
Ističući da je ovaj svijet Božji svijet, Božje djelo, naglasio je da će on tek dobiti punu vrijednost kada carstvo ovoga svijeta milošću Božjom, djelom Božjim, postane Carstvo Gospoda i Boga i Spasitelja našega Isusa Hrista, kao što govori Sveti Jovan Bogoslov u svome Otkrivenju.
“Neka vam ovaj post, draga braća i sestre, bude na spasenje, na radost! Da se oslobodimo od svojih mana, od svojih grijehova, zavisiti, pakosti, mržnje, svake zle i nepotrebne i suviše riječi i da se naučimo da živimo kako valja, da Bogu ugađamo, da tvorimo mir. Prvo da se sa Bogom izmirimo, sa svojom savešću, pa onda i sa svojim bližnjima i na takav način da živimo u zajednici svetih neprestano, u Crkvi Božjoj. A Crkva Božja, njeno lice se ogleda i u najmanjoj zajednici. Gdje su dvojica ili trojica u ime Gospodnje, tamo je i Gospod sa njima, ali i u većoj zajednici i u cijeloj zajednici Crkve Božje koja obuhvata nebo i zemlju”, zaključio je u svojoj besjedi Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.
Vesna Dević
Foto: Željko Drašković
Izvor: mitropolija.com
