Već su prošle tri godine kako je Carigradski patrijarh uzeo pod svoj omofor nepokajane raskolnike. Tada bi, na prelazu iz 2018. u 2019, neki naivci zapravo mogli pomisliti da su pravoslavni vernici Ukrajine sanjali o autokefalnosti, a da je Patrijarh Vartolomej zaista želeo da prevaziđe ukrajinski crkveni raskol.
Ali suprotno svim prognozama pristrasnih „stručnjaka”, dogodilo se ono što se dogodilo – raskolnici su se na kratko ujedinili, kod njih je prešlo nekoliko predstavnika sveštenstva iz Ukrajinske pravoslavne crkve, ali se u stvari ništa nije promenilo.
Vernici UPC, kako su bili verni svojoj jerarhiji i Crkvi, to su i do danas. A različite raskolničke grupe, pošto su međusobno bile u neprijateljstvu, i dalje su u neprijateljstvu. Nije nestala ni agresija na vernike od strane raskolnika i zaplene crkava. Kao što vidite, sve ostaje isto. Raskol još nije prevaziđen.
Da li su vođe Fanara izvukle zaključke iz onoga što se dogodilo? Možda se kaju zbog onoga što su uradili? Avaj, to nije slučaj.
Tokom ovog dugog perioda, nije bilo ni nagoveštaja žaljenja ili kajanja. Naprotiv, sve izjave Patrijarha Vartolomeja u vezi sa Ukrajinom se uopšte nisu promenile.
Ali da li je to koristilo i samom Carigradskom patrijarhu, ako ne u duhovnom, onda bar u ovozemaljskom prolaznom smislu? Takođe ne. To što vas grupa nemirnih raskolnika priznaje kao „velikog gospodara“ nije velika uteha. Da li je zaista vredelo sve ovo pokrenuti zarad iluzije o čisto titularnoj vlasti nad pravoslavnom Ukrajinom? Sumnjivo dostignuće.
Isto važi i za one jerarhe koji su podržavali raskol. Zaboravivši na sva svoja ranija obećanja da će podržati kanonsko pravoslavlje na teritoriji Ukrajine, požurili su da prihvate raskolnike. Ako sada osećaju žaljenje, to je samo zato što su savesni sveštenici počeli da ih napuštaju. A i sada to doživljavaju potpuno sebično, kao da njihova dela nisu uzrok onoga što se dešava.
Istovremeno, ovde, na mnogostradalnoj ukrajinskoj zemlji, pravoslavlje nastavlja svoju misiju ne osvrćući se na sve „velike“, koji, po Hristu, „vole začelja na gozbama i prva mjesta po sinagogama“ (Mt. 23:6). Uprkos zaplenama i pretnjama, grade se nove crkve, otvaraju nove parohije i manastiri.
I to se dešava ne „za inat“ nekome na Fanaru. Ovo je sve učinjeno iz ljubavi prema Gospodu i Njegovoj Crkvi. I ova ljubav sve pobeđuje.
Zapisala Natalija Goroškova
Prevela Jelena Bujevič
sajt “Pravoslavnaja žizanj”
Izvor: Mitropolija