Anglosaksonska igranka od Lamanša do Vladivostoka
Poslednjih nekoliko nedelja svijet se nalazi na krupnom raskršću sa tendencijom da laganim korakom ode ka ponoru. U takvoj situaciji, jako je važno razabrati se o čemu se radi. To je moguće jedino ako se djelimično izađe iz meinstrima zapadnih medija i stvari posmatraju sa alternativne tačke gledišta raznih ljudi koji su sigurno bliži istini.
Pukovnik Mekgregor: Priznajmo da je Putinov stav ispravan
Bivši savjetnik američkog ministra odbrane, pukovnik u penziji Daglas Mekgregor, je u u programu televizije Foksnjuz od 23. februara 2022. godine, samo dan uoči ruske invazije rekao sljedeće: „Dozvolite mi da ponešto ponovim. Kao vi i milioni Amerikanaca, isto tako bih i ja više volio da se naša vojska odmah uputila u Istočnu Evropu, a ne da idemo tamo na meksičku granicu. Ali, isto tako sam veoma zabrinut jer nismo našli način da izbjegnemo konflikt sa Rusijom.
Prvo što treba da uradimo jeste da priznamo da je glavni Putinov stav, ne samo njegov već i stav ruske vlade, koji oni brane punih 25 godina- ispravan. Oni ne žele naše snage i rakete, kao ni NATO vojsku na granici u istočnoj Ukrajini. Apsolutno. Nama ne trebaju ruske rakete na Kubi, a oni ne želi američke na istoku Ukrajine. To treba da priznamo. Dosta je da se pretvaramo da to nije problem. Za njih je to ozbiljan problem. Hajde da to priznamo, a onda pređemo na stvar i kažemo im: Dobro, ali mi ne želimo da se vi krećete na Zapad preko Dnjepra u Ukrajini prema poljskoj granici“.
Drugim riječima, vi se spremate da idete na istok Ukrajine, što je očigledno i što pretpostavlja nalaženje vaše armije tamo. Mi bismo voljeli da to nije tako, ali u krajnjoj liniji mi razumijemo vaš stav, mi to priznajemo i spremni smo da priznamo neutralni status Ukrajine. Ukrajina nema obavezu da bude u NATO, isto kao i Gruzija, i spremni smo da te uslove neutralnosti razmotrimo odmah sada, ako se slažete. Ako prihvatate ove uslove, hajde da porazgovaramo i o drugim važnim stvarima.
Sporazumu o raketama srednjeg i kratkog dometa koji postaje ponovo aktuelan. Takođe je aktuelan budući raspored armije na granici, kao i gde se nalaze te granice i gde će one da prolaze. Odbili smo to da uradimo i zato nam preostaje samo da gledamo kako će 130 – 140 000 ruskih vojnika ući u Istočnu Ukrajinu u narednim danima i mi sa tim, do đavola, ništa ne možemo da uradimo!”
Ako je pukovnik Makgregor potvrdio opravdanost zahtijeva Rusije i tražio od establišmenta u Vašingtonu dogovor sa Putinom, a Vašington to nije htio prihvatiti već je želio da se desi invazija Rusije u Ukrajini, tada je jasno da je igra Anglosaksonaca oko Ukrajine mnogo dublja. Samim tim, potrebno je ući u razloge svega projektovanog i izdešavanog kroz alternativna razmišljanja koja su već predostavljena javnosti.
Profesor Kulić: Sukob je nametnut od oligarhije iz Vašingtona
U tom smislu je interesantan odlični osvrt hrvatskog, umirovljenog sveučilišnog profesora dr Slavka Kulića koji je u intervjuu (1) predočio stavove, koje ćemo posmatrati kroz njegove teze. Teze i stavovi profesora Kulića su sljedeći:
– Progovorio sam prije svih i najavio da će Zapad uspjeti isprovocirati Vladimira Putina, odnosno Rusiju, da napadne Ukrajinu. Ne bih rekao da je to invazija, nego napad Rusije na ciljeve koje je Zapad postavio u Ukrajini bez znanja ukrajinskog naroda. Tamo su postavljeni centri za biološki rat protiv Rusije koji su usmjereni na degradaciju te zemlje kao velike sile.
-Tu se otvara pitanje tko je ovdje napadač, a tko se brani. Rusija se brani od ugroze života u svom prostoru jer zapadna doktrina već dugo smatra da je Rusija najunosnija nekretnina na svijetu, koju Zapad treba osvojiti svim sredstvima.
– U Ukrajini je napadnuta politička oligarhija koja ratuje protiv Rusije uz potporu Sjedinjenih Država i Europske unije, Pentagona i NATO-a. Taj rat isprovocirao je zapadni imperijalizam. Mislim da je u cijeloj ovoj priči takozvana invazija Rusije na Ukrajinu sporedna, jer se ovdje primarno radi o težnji SAD-a da odvoji Europsku uniju od Rusije i da Europu dobije za sebe.
– Cilj je odvojiti Europu od Rusije, odvratiti je od suradnje s tom zemljom.
– Ovdje je riječ o sukobu nametnutom od oligarhije iz Vašingtona koja je po mom mišljenju patološka, bez ikakve kulturne dimenzije, s obzirom na to što radi drugim narodima.
– Amerika je proteklih godina počela gubiti dominaciju u svijetu. Ona želi Europu zadržati za sebe, samo zato da bi joj prodavala svoju naftu i plin po deset puta višoj cijeni od one kakva je bila. U ovom sukobu Europa će jako stradati. Europski lideri nisu razumjeli bit tog sukoba.
– Vođe velikih naroda nisu planetarno zreli kada se sukobljavaju oružjem preko leđa trećih. Tu ukrajinski narod strada ni kriv, ni dužan. Taj narod nije javno informiran o tome tko protiv koga ratuje u Ukrajini.
– Rusija će imati velike ekonomske gubitke zbog prekida odnosa sa Zapadom, ali u trokutu s Kinom i Indijom ona će te gubitke ublažiti, kompenzirati. Zapad se vara ako misli da će Rusiju baciti na koljena.
Meter: Problem je, genetski ukorijenjeni zapadnjački osjećaj superiornosti
Zoran Meter, žurnalist i urednik hrvatskog portala Geopolitika, je u svom autorskom tekstu (2) obrađivao tematiku rata u Ukrajini, a njegove teze su bile sljedeće:
–Sva tragedija leži u tome da ruski sigurnosni zahtjevi upućeni Zapadu (prije svega Vašingtonu) uopće nisu bili tako teško ispunjivi kako se to javno prikazivalo, naglašavajući formalno pravo svake zemlje da odlučuje s kim će u vojne saveze i sl. Tim prije što svi dobro znaju da to u svijetu u praksi tako ne funkcionira.
-Sada, na Zapadu toliko sotonizirani Putin, bio je spreman na kompromise s tim istim Zapadom – naravno, s pozicije međusobnog uvažavanja i razumijevanja za ključne ruske interese. Međutim, prevladao je već gotovo genetski ukorijenjen zapadnjački osjećaj superiornosti i vječnog dobivanja svega onoga što želi. Tako je bilo stoljećima. Ali sve ima svoje vrijeme. „Stalna je samo mijena“, a „svaka sila za vremena“ – kaže mudri narod, čije iskustvo elite očito nisu željele čuti.
–Zapad uvođenjem „sankcija iz pakla“ ili „majki svih sankcija“ protiv Rusije, nakon pokretanja njene vojne invazije na Ukrajinu, definitivno ostaje bez poluga utjecaja na sadašnje i buduće vanjskopolitičke poteze Moskve. Te poluge iz razumljivih razloga (Rusija je nuklearna velesila) nikada nisu bile vojnog karaktera, već su primarno bile ekonomske i diplomatske prirode, u smislu prijetnji teškim posljedicama po rusko gospodarsko i socijalno stanje…
-Na ovaj su problem proteklih mjeseci često upozoravali i brojni američki analitičari i bivši visoki vojno-sigurnosni i diplomatski službenici te zemlje (oni su sada, iako golemog iskustva po problematici Rusije, potpuno izvan službenog meinstrima), dobro shvaćajući takav razvoj stanja može negativnog donijeti američkim globalnim interesima (o europskim je suvišno i govoriti).
–Zapad se sada s pravom boji (strah javno kompenzira složnim uvođenjem neviđenih sankcija protiv Moskve i isticanjem svog ponovo rođenog jedinstva) budućih ruskih poteza (Ukrajina je već izgubljena i bit će veliki uspjeh ako uspije opstati kao neovisna država makar i u teritorijalno okrnjenom obliku)…
-Moskva je već ranije osigurala odstupnicu kroz suradnju s Pekingom, Nju Delhijem, Teheranom i Islamabadom. A vrlo je vjerojatno, sudeći prema službenim izjavama i potezima Ankare nakon ruske invazije, da će joj to uspjeti i s Turskom, koja se također ne želi priključiti proturuskim sankcijama, jednako kao i JAR, Brazil, Meksiko, Indonezija. Zato Rusija niti izdaleka nije toliko bespomoćna kako se to sada prikazuje,
–Zapadne sankcije, koliko god bile razornog učinka po rusko gospodarstvo i financije a psihološki negativne po stanovništvo, neće moći u kratkoročnom roku polučiti željene ciljeve (upitno je hoće li i uopće) koji se sada odnose isključivo na pokretanje socijalnih i političkih nemira u Rusiji i koji bi eventualno mogli dovesti do smjene ne samo političke garniture na vrhu, već i ukupne vanjskopolitičke paradigme te zemlje.
-Sada smo svi tu gdje jesmo: svijet se trese u strahu od onoga što nam predstoji u sigurnosnom, ekonomskom i socijalnom smislu; imamo Ukrajinu koja rat protiv Rusije ne može dobiti i samo je pitanje vremena kada će biti vojno poražena (za mjesec, dva, godinu, potpuno je nebitno, ili će Kijev prije toga prihvatiti brojne i bolne ustupke koje od njega traži Moskva) i koliko će izbjeglica preplaviti europske zemlje.
–Rusiji dodatni teritoriji, kao i socijalno ugroženi i osiromašeni milijuni Ukrajinaca sigurno ne trebaju. I jednog i drugog ima dovoljno i kod sebe. Njoj treba sigurnosna tampon zona prema Zapadu i to Moskva, poučena teškom poviješću u odnosima s Europom nikada nije skrivala
Profesor Miršajmer: Putinovi postupci su strateški provjereni
Poslije ovih objašnjenja nameće se zaključak da Putin i Rusija nisu glavni krivci za događaje u Ukrajini već kolektivni Zapad a posebno Anglosaksonci. Meter je u svom autorskom tekstu (2) napomenuo da to potvrđuju i stavovi Džona Miršajmera, politologa i profesora Sveučilišta u Čikagu, koji je “otvoreno optužio Sjedinjene Države za organiziranje sukoba u različitim dijelovima svijeta, posebice u Ukrajini”, gdje je rekao sljedeće:
“Kriza u Ukrajini samo je jedan od mnogih primjera bezakonja koje smo inscenirali! Imamo tešku ruku. Skoro sve što poduzimamo je štetno: Afganistan, Irak, Libija, Ukrajina. Mogu nastaviti (niz). Za krizu u Ukrajini odgovorne su zapadne zemlje, a ne Rusi. To je svakako nekonvencionalni način gledanja na stvari ovdje u SAD-u. Je li Putin poludio? Je li nedosljedan? Ne mislim. Naprotiv, njegovi su postupci strateški provjereni. Ne mislim da je on inicijator sukoba, kao što sam ranije napomenuo.”
Dakle, Putin je strateški sve uradio ispravno, nezavisno od toga što je narušen teritorijalni integritet Ukrajine. Jer, Ukrajina je pretvorena u prostor kojim burla zastrašujući ukrajiniski neonacizam kojem je korijen u Galiciji. Zastrašujući postupci tih naonacista su bili paljenje ljudi u Odesi i krađa ljudskih organa koja se vršila nad ranjenim ukrajinskim vinicima i civilima iz Debaljceva u Krematorsku i Severodonjecku, sa sahranom zemnih ostataka u u mjestima Artjomovsk, Časovoj Jar i i Ugljegorsk što će sigurno biti predmetom istrage i planetarnog skandala.
Rusija je za poslednjih osam godina sve to posmatrala, kao i širenje opasnih biolaboratorija, gašenje opozicionih medija u Ukrajini i bacanje opozicionih lidera u tamnice, ubijanje novinara, ukidanje ruskog jezika, udare na Pravoslavnu crkvu, otimanje prevoslavnih crkvi od strane unijata neonacističkog suha, prebijanje i proganjanje ljudi koji simpatišu Rusiju. Da se razumijemo, sve to što se dešavalo u Ukrajini je bila režija za beskonalno provociranje i unižavanje Rusije ali i svjedočanstvo da Zapad nije niti jednim potezom pokušao zaustaviti taj anticivilizacijski haos.
Gomilanje oko 60.000 ukrajinskih vonika prema DNR i LNR s namjeromm etničkog lišćenja prostora koji je u ratu 2014. godine imao preko 14.000 žrtava je bila poslednja kobna provokacija Zapada koja je dovela do opravdane intervencije Rusije. To odlično znaju Izrael, Turska i Saudijska Arabija koji nisu uveli sankcije Rusiji, baš kao i Kina, Indija, Pakistan, Indonezija, Južnoafrička Republika, Brazil, …, koji su kolektivnom Zapadu stavili do znanja da neće igrati po anglosaksonskim pravilima. Radi se o prekomponovanju planetarne moći, gdje Zapad projavljuje očitu nemoć u nametanju diktata.
Evropska Unija na krivoj strani povijesti
Upravo zato je i sporna pozicija Džudi Rajzing Rajnke, američke ambasadorke u Podgorici, koja ultimativno traži od svih političkih lidera u Crnoj Gori da intervenciju Rusije nazovu agresorskom i osude politiku Putina. Umjesto toga, umjesnije bi bilo da gospođa Rajnke odgovori na optužbe ličnosti čije su izjave navedene u ovom tekstu a koje utvrđuju suprotno, da je kolektivni Zapad isključivi krivac za grozno stanje u Ukrajini i posljedice koje zbog toga trpi Evropa pa i cijela planeta.
Dakako, jasno je da će većina crnogorskih političara prihvatiti sugestiju gospođe ambasadorke po pitanju Rusije, zato što im je to uslov da ne budu politički šikanirani i odbačeni. Ipak, riječ je o drugome, potrebi da gospođa Rajnke razumije uzroke zbog kojih je ogromna većina građana Balkana nesaglasna s oficijalnim stavovima SAD i medijskom propagandom Zapada kojoj ne može pomoći inkvizitorsko gašenje medija koji iznose sasvim suprotne stavove.
To nesaglasje sa politikom Zapada rađa proteste građana po socijalnim mrežama i na ulicama. Potom se dešava apsurd- da narod ide džadom a ucijenjeni političari šumom, što dovodi do krupnog jaza između naroda i političara koji izgledaju kao da su pali sa neke nepoznate planete. Destruktivni procesi u Ukrajini se sada teško mogu zaustaviti jer su oni definitivno planirani na Zapadu, a sa Mejdana počeli ubrzano dobijati radikalnu, agresivnu dimenziju.
Zato će se ovaj tekst završavati sa porukom hrvatskog profesora Kulića, koja glasi: “EU i Hrvatska su na krivoj strani povijesti ”! (1) Oficijalna Crna Gora je takođe na pogrešnoj strani istorije, jer se nalazi u gvožđima iz kojih nikako ne može izaći. Dakako, nezavisno od toga što narod ima dijametralno suprotno mišljenje.
Reference:
(1) (Slavko Kulić: “Sukob u Ukrajini nametnut je od oligarhije iz Njashingtona, EU i Hrvatska su na krivoj strani povijesti”, Branko Podgornik, Novi list, 13. 03. 2022.)
(2) (Zoran Meter, Tko je zakazao po pitanju Ukrajine, i zašto – poput domina, sada „padaju sve maske?“, portal Geopolitika, 12.03.2022.)
Vojin Grubač
