Sve vri od posla širom zemlje. Grade se hoteli, apartmani, turistički kompleksi, stambena naselja… Cilj je da se, poboljšanom ponudom, povećaju prihodi od turističke industrije sa 18 milijardi evra na 30 milijardi godišnje. Prodaja nekretnina strancima donela je prošle godine dve milijarde evra i bila je četiri puta veća nego 2007. godine. Grade se i nove fabrike, sve je više stranih investitora.
Optimizam se čita s lica ljudi.
Raste bruto domaći proizvod, raste izvoz, rastu plate (minimalac povećan 20 odsto i iznosi 780 evra), rastu penzije, rastu direktne strane investicije, raste (primarni) suficit, raste zaposlenost (300.000 novih radnih mesta), raste investicioni i kreditni rejting države, raste optimizam, raste vera u budućnost. I pada javni dug (2022. bio je 177,4 milijarde evra), mada je država i dalje najzaduženija u Evropi. Država sada može zajmiti kapital na finansijskom tržištu na uobičajen način, plaćajući kamatu kao recimo Italija.
Pre godinu dana međunarodni poverioci ukinuli su nametnute mehanizme nadzora koje su rigorozno koristili prethodnih 12 godina. Grčka je spasena, ocenili su u maju Fajnenšel tajms i Ekonomist. Napravljen je najveći preokret u evropskom finansijskom sistemu, procenjuju bankari. Grčka je evropski lider, pokazuju makroekonomski podaci. Nezapamćeno ekonomsko čudo, javljaju mediji.
A do pre samo pet-šest godina sve je bilo obrnuto. Bankrot države (2014. javni dug bio je 315,5 milijardi evra), stampedo na banke (u prva tri meseca 2015. građani su povukli 23,8 milijardi evra), pesimizam na licima ljudi, sumnja u budućnost, neizvesnost investitora i frustracija kod evropskih partnera. Grčka je bila na evropskom dnu. Kreditori nisu mogli da naplate dugove, pregovori o vraćanju zajmova bili su mukotrpni, često na ivici verbalnih sukoba. Evropom su kružile glasine o Grexitu, a u Atini su ih podgrejavali neodgovorni i antievropski orijentisani levičari iz vlasti.
„Grčkoj će biti samo gore… gore nego u doba ropstva“, plašio je građane tek što je podneo ostavku (leto 2015) ministar finansija Janis Varufakis, profesor ekonomije i radikalni levičar.
Posle decenijske dužničke krize, koja je izbrisala četvrtinu proizvodnje, i sedam godina zlokobnog predviđanja, Grčka se oporavila zahvaljujući odlučnim ekonomskim reformama. Privredni rast omogućio je da grčko društvo s finansijskom infuzijom od 50 milijardi evra iz domaćeg izvora (budžeta) relativno lako prođe kroz pandemiju i energetsku krizu.
Zasluge za oporavak Grci pripisuju Kirijakosu Micotakisu, lideru Nove demokratije i premijeru koji je preuzeo upravljanje državom 2019. godine. Mišljenje o zasluzi pretvorili su u glasove na junskim parlamentarnim izborima, pa je Micotakis odneo apsolutnu pobedu (40,5 odsto) i dobio poverenje da nastavi s reformama i ozdravljenjem grčke ekonomije i društva. Ako bi se ekonomskim jezikom tumačila ubedljiva pobeda, onda bi se moglo reći da je pobedio koncept vladanja koji je pokazao da je moguće izvući zemlju iz krize ozbiljnim ekonomskim reformama a ne jeftinim populizmom, prebiranjem po nacionalnim strunama i svađom sa EU i međunarodnim kreditorima. Micotakis je predizbornu kampanju vodio pod geslom „želimo više reformi a ne manje reformi“.
Jednako važan razlog pobede Micotakisa je i u međuvremenu sazrela svest građana koji su se zasitili levičarskih bajki o izlasku iz krize otimanjem od bogatih i davanjem siromašnima, začinjenih zaštitom nacionalnog dostojanstva i prezirom prema kapitalizmu koje je propagirao Janis Varufakis (ali i Micotakisov prethodnik, radikalni levičar Aleksis Cipras, vođa partije Siriza).
Otklon grčkog biračkog tela od ideja ekstremne levice na junskim izborima brojčano je izražen sa 2,4 odsto podrške birača Varufakisovoj partiji MeRA25 (Evropski realistični front za neposlušnost), što nije bilo dovoljno da uđe u parlament. I Siriza je potučena do nogu, dobila je 17,8 odsto glasova. Od završetka vojnog puča 1974. godine nije se dogodilo da prva opoziciona partija dobije tako malo glasova birača. Najveća zasluga Micotakisa, po mišljenju običnih ljudi koji su mu dali poverenje, jeste vraćanje stabilnosti i izvesnosti u njihove živote.
Kirijakos Micotakis i Janis Varufakis (kao ideolog Sirize, a ne Aleksis Cipras kao premijer i šef stranke) dva su idealnotipska modela političkih vođa koji simbolizuju golgotu Grčke i njeno spasenje u drugoj deceniji 21. veka. Strašnu ekonomsku krizu kroz koju su deset godina prolazili građani i država i uspešan oporavak obeležila su ta dva političara, dva modela izlaska iz krize i dva koncepta društveno-ekonomskog uređenja koje zastupaju. Grčka je bila istorijska pozornica (ali i istorijski nauk) sučeljavanja zavodljivog levičarskog populizma i zdrave ekonomske logike.
Ta decenija pokazala je, s jedne strane, kako ideološke fantazije o nepostojećoj alternativi levičarskih avanturista skupo koštaju (u konkretnom slučaju, 100 milijardi evra), lako narkotizuju stanovništvo i dovode zemlju na ivicu katastrofe. I, s druge strane, kako je (u suštini) jednostavno naći put izlaska iz krize ako se ima hrabrosti da se sledi razum u ekonomskim reformama.
Koristeći slatkorečivu retoriku i olaka obećanja usred teške dužničke krize radikalna levičarska partija Siriza pobedila je na izborima 2015. godine. Ključna ličnost nove vlade Aleksisa Ciprasa bio je ministar finansija Janis Varufakis. Iako mu je mandat imao sudbinu zvezde padalice (trajao pola godine), njegove ideje nastavile su da ozračuju evropsku levicu i naklonjene joj medije do današnjih dana. Profesor Varufakis bio je sve drugo samo ne ministar finansija posvećen ekonomskim reformama. Bio je „Robin Hud grčke sirotinje“, „grčki Brus Vilis“, „Džejms Din evropske levice“, „enfant terrible evropske političke scene“, „Maverik na harliju koji nestaje u sutonu“, „čovek za rušenje“, „finansijska rok zvezda“, „bog seksa“…
Varufakisova popularnost počela je da raste kad je Grčka propustila rok za vraćanje 1,6 milijardi evra duga međunarodnim kreditorima i odbila njihov plan reformi kako bi zemlja izašla iz dužničke krize. Tvrdio je da krivicu za prezaduženost njegove zemlje ne snose Grci, nego svetski bankari i Nemačka čime je započeo sukob (nezabeležen u posleratnoj istoriji) s nemačkim ministrom finansija Volfgangom Šojbleom. Vlada, čiji je on bio spiritus movens, predlagala je poveriocima nove zakone kojima se štite prava radnika i reformiše penzioni sistem kako bi se više novca slivalo u socijalne kase.
Poverioci su to odbili i tražili, između ostalog, oštre mere štednje u državnom sektoru, privatizaciju državnih preduzeća, radikalne mere smanjivanja povlastica u penzionom sistemu i povećanje PDV-a sa 13 na 23 procenta. „Ukoliko nastave da cede naš narod bacajući ga u siromaštvo, mi nikada nećemo biti sposobni da se reformišemo“, demagoški je potpaljivao nacionalni ponos i inat, zagovarajući odbijanje predloga kreditora jer su predložene mere štednje bile „ponižavajuće, frustrirajuće i nepodnošljive“. Tako je odlagao neophodne reforme unedogled. Insistirao je da odgovornost za oporavak Grčke nije samo na Grčkoj, verovao je da bi se urušena grčka ekonomija mogla oporaviti tek kada uslovi pomoći budu drastično revidirani i kad poverioci otpišu najveći deo njenog duga od 320 milijardi evra. Pobunio se protiv „dužničkog ropstva“ i optužio međunarodne finansijske institucije i zapadne poslovne banke za terorizam.
Snimci ministra finansija kako se javno šepuri i diskredituje kreditore Grčke izazvali su oduševljenje u zemlji. Ođednom su mnogi stanovnici pomislili da je jedan Grk krenuo u osvetu u ime svih njih, koje već godinama vređaju i maltretiraju međunarodni bankari i kapitalisti. Nije bilo teško steći popularnost na inatu naroda kome su ukinute dugogodišnje privilegije i njegov bes usmeriti protiv kapitalista i bankara. Levičarske režime, pokrete i medije širom sveta fascinirala je Varufakisova antikapitalistička „kitnjasta poezija kojom je izražavao patnju i otpornost svojih sugrađana“. Iluzija, međutim, nije dugo trajala.
Ma koliko kratak, mandat ministra Varufakisa pokazao je da razmetni rasipnik tuđih para i gorljivi zagovornik ukidanja vekovnog pravila na kome počiva svet (dužnik u obavezi da vrati dug onome od koga je uzeo novac) nije bio zainteresovan za reformu sistema koji je iznutra generisao krizu nego se kao klasno pristrastan činovnik zalagao za otimanje od bogatih i srednje klase (koju je skoro uništio) da bi udelio siromašnima.
S reformama na „usnama“ bankar i mekinzijevac Kirijakos Micotakis dobio je prvi premijerski mandat posle parlamentarnih izbora 2019. godine da vodi propalu državu i ekonomiju, mada su reforme u to vreme zvučale kao najstrašnija jeres. Obavezao se da će sprovesti reforme da bi povratio kreditni rejting zemlje posle iscrpljujuće desetogodišnje dužničke krize i privukao investitore da otvaraju nova radna mesta. Smanjenjem poreza oživeo je i osnažio srednju klasu, sproveo reformu državne službe i sačinio procenu rada svih državnih službenika, revolucionisao način komunikacije građana s državom zahvaljujući impresivnom programu digitalizacije (identičan britanskom), sproveo mere štednje po programu dogovorenom s međunarodnim kreditorima, pojednostavio procedure komunikacije države s privrednicima i olakšao poslovanje preduzećima, uspeo da stavi Grčku na mapu međunarodnih investitora, povećao minimalac 20 odsto (780 evra) kako bi ublažio rast troškova života, subvencionisao cenu energije, uspostavio sistem lakog i brzo apsorbovanja novca iz evropskih strukturnih fondova koji koriste mala i srednja preduzeća.
Pred prvi premijerski mandat obećao je da će, za razliku od prethodnih vlada, njegov pristup biti orijentisan na rezultate (merljiv), a ne na prazna obećanja. Iako nisu bili spektakularni, rezultati su pokazali delotvornost reformi. Stopa rasta od 1,9 odsto u 2019. godini bila je skromna, a 2020. u vreme globalne recesije izazvane pandemijom smanjila se devet odsto. Ali je zato već 2021. godine rast BDP-a bio 8,4 odsto a 2022. godine 5,9 odsto. Vlada je uspela da 2022. godine vrati budžetski suficit od 0,1 odsto BDP-a nakon dve godine deficita. Prema podacima Svetske banke, direktne strane investicije u Grčkoj bile su 2018. godine 1,9 milijardi a 2022. godine dostigle su 7,2 milijarde dolara. Državni dug u odnosu na BDP bio je 2018. godine 190,7 odsto, a 2022. godine 166,1 odsto. Grčki izvoz 2018. godine iznosio je 82,7 milijardi dolara, a 2022. godine – 93,1 milijardu. Stopa nezaposlenosti u 2018. bila je 19,3 odsto a u 2022. godini 12,1 odsto.
Tri vodeće svetske rejting agencije ocenile su 2018. grčke državne obveznice kao smeće, a krajem aprila 2023. godine S&P Global, Fitch i Moodi’s povisili su suvereni kreditni rejting Grčke na pozitivan (sa stabilnog) zahvaljujući strukturnim reformama, povećanju stranih investicija i ojačanim fiskalnim osnovama. Agencije su ocenile da je Grčka povratila pristup finansijskom tržištu i uspešno se izborila s rekordnim javnim dugom na osnovu čega su predvidele da će ove i naredne godine biti jedna od najbrže rastućih ekonomija u Evropi.
Pred junske parlamentarne izbore lider levičarske partije MeRA25 Janis Varufakis prodavao je narodu bajatu „robu“, optužujući vladu da je neoliberalna, da je ljubaznija nego ikad prema strancima i da štiti interese „investitora lešinara“, a da zemljom vladaju oligarsi. Tvrdio je da je evro „užasna valuta“ koja je ugušila Grčku (i Italiju) i predlagao da se zameni grčkom valutom „dimitro“. Obećavao je da će ako pobedi na izborima osnovati javnu banku „Odisej“ koja bi pomogla u vraćanju dugova onima koji ne mogu da otplaćuju kredite za stan, radnju ili farmu. Zalagao se za nacionalizaciju proizvođača i distributera energije, raspuštanje kompanija koje se bave zapošljavanjem, smanjivanje PDV-a sa 24 na 15 odsto i povećanje poreza sa 22 na 30 odsto.
„Mog sina kritičari žele da pregaze jer je kompetentan“, branio je Janisa njegov otac.
U razgovoru s Piterom Špiglom, glavnim urednikom američkog izdanja Fajnenšel tajmsa, na Delfi forumu Kirijakos Micotakis najavio je da će fiskalna disciplina ponovo biti pravilo a ne izuzetak, i priznao da njegova vlada u prvom mandatu nije nadoknadila sve izgubljeno u prethodnih deset kriznih godina te obećao da će upravo to biti dnevni red njegove vlade u drugom mandatu.
Stari-novi premijer svestan je da su reforme stabilizovale ekonomiju koja je bila u slobodnom padu ali smatra da je za povratak u vrh potrebna još jedna decenija. U obraćanju javnosti posle izborne pobede obećao je da će se ključne reforme ubrzati, a u spomenutom razgovoru na Delfi forumu precizirao je da targetira rast plata od 25 odsto kako bi smanjio nejednakosti.
Upitan šta je njegov ključ uspeha u prvom mandatu, Micotakis je rekao da grčku ekonomiju nije podigao podsticanjem potrošnje kroz uzimanje novih kredita nego kroz investicije, kroz inovacije, kroz otvaranje kvalitetnih radnih mesta. A odgovarajući na pitanje šta je naučio, rekao je: „Da budem hrabar u reformama.“ Nekoliko dana pred izbore mislio je da će Grci verovatno biti skloni da mu veruju. Izborni rezultat pokazao je da Grci neuporedivo više veruju Micotakisu nego Varufakisu.
Slično misle i evropski partneri. EU Fond za oporavak od pandemije obezbedio je Grčkoj 30,5 milijardi evra bespovratnih sredstava i zajmova do 2026. godine (oko 18 odsto sadašnjeg BDP-a te zemlje).
Izvor: Velike Priče
Foto: MidJourney prompt by Preokret
