Piše: Miroslav Zdravković
U 1981. godini prosečna gustina naseljenosti u SFRJ iznosila je 87,6 stanovnika po kvadratnom kilometru.
Kod gustine naseljenosti veća su odstupanja u odnosu na ekonomsku razvijenost, jer se ovde radi o geografiji i njenim ekstremima, od povoljnih prirodnih uslova do nepristupačnih područja nepovoljnih za život ljudi.
Gustinu naseljenosti veću od 100 stanovnika po km2 imalo je 138 opština, dok je preostalih 333 imalo manju.
Najveću gustinu naseljenosti imao je Zagreb ispred Beograda. Izola na trećem mestu, Piran na sedmom i Trebovlje na desetom iz Slovenije ukazuju na malu površinu opština, sve tri su imale manje od 100 km2. Tu su još Tuzla, Rijeka, Niš, Novi Sad i Ljubljana među prvih deset opština po gustini naseljenosti.
Posmatrano po republikama i pokrajinama, među 50 sa najvećom gustinom naseljenosti u BiH se nalazilo jedanaest, u Srbiji izvan pokrajina deset, u Sloveniji devet, na Kosovu i Metohiji osam, u Hrvatskoj sedam, u Vojvodini tri i Skoplje u Sloveniji i Tivat u Crnoj Gori.

Popisi stanovništva i proračuni autora, (Foto: Makroekonomija)
Na dnu liste 50 opština sa najnižom gustinom naseljenosti, sve ispod 30 stanovnika na km2, nalazile su se Plužine u Crnoj Gori, Kalinovik u BiH i Šavnik u Crnoj Gori.
Najviše opština bilo je iz Hrvatske, njih 17, pa 14 iz BiH, osam u Srbiji izvan pokrajina, šest u Crnoj Gori, tri u Makedoniji i dve u Sloveniji, dok nije bilo opština iz Vojvodine i Kosova i Metohije.
Posmatrano po etničkoj većini po opštinama, Srbi su bili većina u 24, Hrvati u 14, Crnogorci u šest, Makedonci u tri, Slovenci u dve i Bugari u Bosilegradu.

Poslednja tabela prikazuje podatke razvrstane ne po republikama, već po narodima i narodnostima gde su činili većinu.
Srbi su bili apsolutna i relativna većina u 176 opština na površini od 100.531 km2. Slede Hrvati sa 110 opština, Slovenci sa 56, Muslimani sa 48, Makedonci i Albanci bili su većina u po 27 opština, Crnogorci u 15, Mađari u osam i u po dve Bugari i Slovenci.
Najveća gustina naseljenosti bila je u opštinama u kojima su većina bili Albanci, a najmanja u dve opštine sa bugarskom većinom i gde su bili Crnogorci. Između 1971. i 1981. godine gustina naseljenosti povećana je kod svih naroda, osim kod Bugara i Slovaka, dok je kod Mađara neznatno povećana. Albanska demografska eksplozija uticala je da se gustina poveća sa 110,4 na 139,2 stanovnika na km2.
Slovenci su bili etnički najhomogeniji narod u Sloveniji i njihov udeo u ukupnom stanovništvu, u većinskim slovenačkim opštinama, iznosio je 94,0% u 1971. godini i smanjen je na 90,5% u 1981. godini.
Najmanju većinu imali su Muslimani i u njihovim opštinama sa etničkom većinom udeo je bio istih 55,6% i u 1971. i u 1981. godini. Mađari, Bugari i Slovaci učestvovali su sa manje od 70% u 12 opština u kojima su oni bili većina.
Van opština u kojima su činili većinu najviše je bilo Srba (1.404.151), zatim skoro jednako Hrvata (668.393) i Muslimana (610.729) dok je najmanje bilo Slovenaca (43.823).
Relativno posmatrano, u odnosu na ukupan broj pripadnika naroda, najveći udeo van većinskih opština u 1981. godini imali su Mađari (49,4%), zatim Crnogorci (38,6%) i Muslimani (30,5%), dok su najmanji udeo imali Slovenci (2,5%), Makedonci (8,9%) i Albanci (14,3%). Srbi, Hrvati i Muslimani su imali veliku izmešanost sa relativnim, a ne apsolutnim, većinama u BiH, što je imalo tragične posledice po pripadnike sva tri naroda nakon izbijanja građanskog rata 1992. godine.

Izvor: Makroekonomija
