Piše: Miloš Lalatović
Jedan od kontroverznih filmova Stenlija Kjubrika je i “Paklena pomorandža” iz 1971. godine. Film je nastao po istoimenom romanu Entoni Burdžesa. Govori o distopijskoj budućnosti Velike Britanije, pa i svijeta. . .
Film prati grupu mladih huligana , koji bezobzirno terorišu grad. Sve to im predstavlja neku patološku igru, pri tom, kao da su operisani od savjesti, jer ljudi usred njihovih noćnih zabava ginu, da oni toga često nijesu ni svjesni. Najprije odlaze u avangardni klub ”Korova”, gdje su stolovi i inventar u obliku golih žena. Tu piju neobično piće slično mlijeko začinjeno drogama, koje im služi da se kako kažu ”naoštre”. . . Nakon toga kreću u akciju. Prebijaju starce beskućnike, upadaju ljudima u kuće, gdje ih maltretiraju, tuku, siluju žene. Međutim, i sami žrtve su previše ekscentrične, iako ugledni građani, što sve stvara specifični ambijent. Stanovi su im opremljeni skupocenim umetničkim djelima u obliku statua falusa , umjetničkim slikama sa pornografskim sadržajem. Sve to ovu grupu huligana još više zabavlja i služi za njihov bezosjećajni humor. Tako je karakteristična scena gdje glavni od njih Aleks, upada ženi u stan u namjeri da je opljačkaju , dok ga prijatelji čekaju napolju. Žena je bila pametnija od prethodnika i nije ih pustila u kuću na foru da je ”prijatelj povrijeđen”. Pri tom zove policiju da provjere o čemu se radi. Ali , huligani ne odustaju. Aleks upada u kuću kroz jedan otvoren prozor. Počinje kontroverzna i provokativna scena između Aleksa i žene, kad uzima skupocjenu statuu falusa, a žena iz straha da je ne polomi trči za njim po kući. Pošto ima patološki nasilničku prirodu, neko vrijeme se zabavlja sa njom, potom je ubija istom tom statuom. . .
Pri pokušaju bjekstva ostatak bande ga iz osvete izdaje, privremeno ga osljepljujući. Biva uhapšen. . . Zabava je završena. . .
Biva osuđen za ubistvo i dobija višegodišnju robiju. Međutim, pojavljuje se način da izađe. Vlada primenjuje novi eksperiment gdje zatvorenici treba da se izliječe od kriminala specijalnom metodom. Aleks pristaje, ne razmišljajući o posljedicama. Raznim tehnikama biva brzo izliječen tjeran da gleda scene nasilja i seksa, koje mu postaju odvratne do te mjere da dobija nagon za povraćanje. Svemu ovome se suprotstavlja zatvorski paroh, kao atak na ljudsku prirodu. Jer, čovjek, ako nema istinsku slobodu ne može biti dobar. Pri tom kao veliki ljubitelj Betovenove muzike, javlja mu se kao nus reakcija muka i na nju, posebno na nekad omiljenu “Devetu simfoniju”. . .
Kad izađe iz zatvora biva odbačen bez obzira na “izliječenje”od porodice, roditelji dovode u nekadašnju njegovu sobu podstanara mladića, koji im postaje kao sin. Vladi i ministru postaje poput trofeja. Odlazi u kuću bogatog pisca, čiju je ženu nekad brutalno silovao, natjerajući ga da sve to bespomoćno gleda. U početku ga ovaj ne prepoznaje ili bar se tako čini. U razgovoru sa piscem saznaje za smrt žene, za koju ovaj tvrdi da je nastala kao posledica silovanja, tačnije ,,modernog doba”.
Pošto ga prepoznaje, saznavši da mu smeta Betovenova muzika, čovjek mu se sveti na taj način što ga uspavljuje , zaključava, a onda mu do daske pušta ”Devetu simfoniju”. Aleks u tom stanju skače sa prozora, pokušavajući da se ubije. Ali nije. Biva izlomljen, budi se u bolnici. Sve su jači protesti javnosti na eksperiment vlade. Ministar, koji ga je odabrao za eksperiment mu dolazi u bolnicu, ugađa na svaki način, ne bi li dobili sledeće izbore. Na kraju pred bljeskom foto aparata u zagrljaju sa ministrom u bolničkom krevetu, biva na neobičan, optimistički smiješan način “izliječen” tj. opet postaje stari. . .
Film podsjeća u izvjesnim scenama na kasniji film Olivera Stouna o “Dorsima”. . Pedesetih i šezdesetih godina su bili aktuelni eksperimenti američke vlade sa problematičnim i marginalizovanim ljudima. Najčešće se to radilo putem LSD i drugih psihodeličnih droga.
Na neki način se ovdje predviđa totalitarna psihoterapeutska stvarnost, koja oduzima ljudima mogućnost i pravo na ,,grijeh”. Može se dovesti i u ravan sa današnjom pričom o čipovanju ljudi, elektronskom novcu i itd, a sve u svrhu da bi se bezbjednost podigla na visokom nivou. . .
