Piše: Miloš Lalatović
Zapalio sam poslednju cigaretu iz kutije. Necu više, mnogo sam puta rekao, ali ipak, ponovo sam počinjao. Teska navika. Na stolu je stajala ispijena limenka koka kole, kesica bombona i keks. Baš mi se sviđa ova kombinacija, djeluje kul, neobavezno. Digoh se, uzeh kaput, i izađoh. Ispred zgrade nazvah prijatelja, Milana. Jesi li za pivo, upitah ga? Uvijek, odgovori on. Uvijek su mi se sviđali ljudi, koji su bili spremni za ovakvu vrstu akcije, za izlazak, koji su ,,orni“ stalno. Najdosadniji su oni kojima se nešto stalno spava, sa njima komunikacija liči na teško smaranje, imate utisak da uopšte nijesu zainteresovani za vas i ni za što, bez da dođu kući da spavaju. Milan dođe za deset minuta, uđosmo u lokal. Dok smo čekali da konobar donese pivo, pažnju mi privuče sredovječna ženska osoba. Ispijala je neka egzotična pica, jedno za drugim. Ličila je na one holivudske zvijezde iz crno-bijelih filmova, samo joj je hvalila muštikla sa cigaretom. A, evo sad i to. Doduše ne muštikla, već samo neobično duga tanka crvena cigareta. Ova žena je bila definitivno u stilu „sav taj džez“. Upitah Milana, šta misli o ovoj gospođi?
Neobična zena, koja je vjerovatno došla iz inostranstva, negdje. Izgleda da je stvarno tako i bilo. Konobar koga smo poznavali, kroz razgovor nam reče da je saznao, da je ova žena došla negdje iz Izraela, da je porijeklom odavde, da je bila udata za bogatog industrijalca, muž joj je umro, njoj je otkrivena teška bolest, a ostalo joj je veliko bogatstvo, o kome ne može više da brine, i došla je ovdje da podijeli svoju imovinu, jer joj nije ostalo mnogo. Od rodbine gotovo da nije imala nikog. Takođe ni njen muž. Odlučila je da usreći vise naših ljudi, i da im da jednu pozamašnu sumu novca.Već je u Izraelu rasprodala sve što je imala, novac joj je u banci, radi se o vrlo velikoj sumi. Raspitivala se nasumice kome je zaista najpotrebniji, i novac dijelila potpunim strancima. Pošto je znala konobara sa kojim smo pričali, nakon što je vidjela da razgovara sa nama, pitala ga je da li bi željeli da pređemo za njen sto, da sa nama porazgovara? Pristali smo. Sjedite gospodo, reče elagantno- neobično žena, kao da razgovara sa nekom aristokratijom.
Ljudi ne žive dobro u Vašoj zemlji, kako se vi snalazite? Pa, snalazimo se, radimo razne stvari, nemamo stalno zaposlenje, odgovorismo mi. A šta ako bih vam ja pomogla da promijenite to? Kako, upitasmo? Žena već objasni svoju situaciju, koju nam je konobar ispričao, i reče, daću vam po milion i jednom i drugom, pod jednim uslovom. Čega milion, zamuckasmo Milan i ja? Dolara. Ostadosmo zaprepašćeni. Je li ovo neka skrivena kamera, ili šta? Ne, zaista, kao što rekoh nudim vam milion dolara pod jednim uslovom. Kojim? Da te pare ne zadržite za sebe samo nego da obilno pomažete svima kojima je potrebno. Čekajte, gospođo, kako, uopšte nas ne poznajete, kako nam možete dati toliki novac? Kao što sam vam već objasnila, moji su dani odbrojani, imam nekoliko mjeseci, godinu najviše, šta će mi sav taj novac. Hoću barem nekog da učinim srećnim, da ispuni san, a će te sreću prenositi na druge i pomagati im. U redu? U redu, rekosmo ošamućeni od svega. Kako smo neko vrijeme još proveli sa ovom neobičnom damom, ostavismo joj naše žiro račune za uplatu, zahvalismo joj se, i odosmo. Na izlasku iz lokala rekosmo, šta ako nas baba, iako nije baš to bila, zezne? Ma, briga nas, reče Milan, nije važno, džaba smo dobili, neka bude kako hoće.
Sjutra dan ujutro, stiže mi poruka o uplati pozamašne sume. Pa, ja sam milioner. Tako lako postadoh. Odmah nazvah Milana, da li je i njemu stigla uplata, odgovori potvrdno. Boze, šta sad sa ovolikim novcem? Uvijek sam kukao zbog nedostatka para, sad zbog suviška, čudna stvar. Pokrenuh posao o kom sam davno još maštao, ali samo maštao pošto nije bilo šanse da se sprovede u djelo, a evo me sad. Život zaista, što reče neko, piše romane. Zaista, na ovom svijetu postoje posebni ljudi koji ponekad, doduše vrlo rijetko, učine da život bude bajka, a oni kao i ova gospođa poput ,,dobre vile“ iz Pepeljuge. Samo sad i mi treba da budemo dobri, da činimo milost i ispunimo želju ove dobre žene, koja eto već odavno više nije sa nama.
