Piše: Miloš Lalatović
Mladi rumunski bogoslov je usled čitanja raznih knjiga zapao u egzistencijalnu krizu. Profesori su mu bili sveštenici i intelektualci. Ipak, oni mu nijesu mogli pomoći ili je on bar tako mislio. Odlučio je, iako siromašan da kupi kartu i ode u udaljeni manastir Sihastriju kod čuvenog Starca oca Pajsija Olarua. Priča se odvija u Rumuniji za vrijeme komunističkog režima.
Dok je na stanici kupovao kartu zakasnio je na voz. Sledeći je bio tek za nekoliko sati. Morao je da ponovo kupi kartu iz svog oskudnog novčanika. Ali nije odustajao. U vozu je zapisivao sve svoje grehove i nedoumice od ranog djetinjstva, to su bile čitave stranice. Skoro knjiga.
Konačno je stigao u manastir Sihastriju. Dan je bio kišovit i poklonika je bilo malo. Našao je Starca Pajsija i zamolio ga za ispovijest. Na njegovo zaprepašćenje Starac je odbio. Mladić je mislio da ga nije razumio, malo je nastavio razgovor, pa opet upitao za ispovijest. No, odgovor je bio isti. Bogoslov je molio i dalje. Starac ga je upitao, ‘‘ znaš li koje je najgore mjesto’‘ ? Mladić je odgovorio da ne zna. Na šta mu je duhovnik rekao, ‘‘ ovo u kojem ja prebivam’‘ . Starac je bio slijep. Tada je sagovornik pomislio’‘ kako je to strašno, i kako bi on onda čitao sve one silne knjige’‘ . . . Uprkos svemu, nastavio je da insistira, jer on ne traži da ga ovaj gleda nego da ga sluša. Tada se kod bogoslova pojavila loša pomisao, ‘‘ neka je on čuveni duhovnik, ali je on ipak neobrazovani, prosti starac’‘ . Tada ga je otac Pajsije upitao’‘ šta ste došli da tražite kod mene, prostog, neobrazovanog starca’‘ ? ‘‘ Što nijeste otišli kod svojih uvaženih profesora i otaca’‘ , pri tom nabrajajući ih sve poimenice. Mladić je bio zapanjen. A onda je pomislio’‘ prestani da uznemiravaš više ovog Božijeg čovjeka, uzmi blagoslov i idi’‘ . Posle čega je Starac rekao’‘ sada dragi sine, mogu da te ispovijedim’‘ . ‘‘ Ali kako’‘ , upitao je bogoslov? ‘‘ Sat vremena si me gnjavio da te ispovijedim, i sad nećeš’‘ . ‘‘ Hoću’‘ , odgovori ovaj.
Na ispovijesti je Starac počeo da nabraja grijehe tačno onako kako je bogoslov zapisao, određenim redom. Mladić je mislio da se radi o slučajnosti. Onda ga je oslovio onako kako mu je majka u djetinjstvu tepala, a što Starac na logični način nije nikako mogao da zna. Potom je počeo da mu redom nabraja profesore, članove porodice, njihova imena i osobine. Ispovijedilac je bio zapanjen, pomislivši’‘ da su službe, koje se bave prikupljanjem najsitnijih podataka o ljudima, šala pri Starčevom znanju’‘ . Posavetovao ga je i o budućnosti, pri čemu se sve decenijama odvijalo kako je otac Pajsije predvidio.
Ovo je bilo jedinstveno duhovno iskustvo u životu ovog bogoslova, intelektualca, koje će pamtiti čitav život i predstavljati smernice, kako u duhovnom tako i u svetovnom životu.
Sveti oče Pajsije Olaru, moli Boga za nas. . .
