Piše: Apolon Aleksejevič Miščenko, profesor Bogoslovije Svetog Petra Cetinjskog na Cetinju
Ovih je dana u izdanju Instituta za srpsku kulturu izašla nova, druga po redu knjiga đakona prof. Pavla Lješkovića, profesora Cetinjske bogoslovije. Naziv ovog štiva je “ Na putu do hrama“ i sastoji se od kolumni i eseja koje đakon Pavle objavljuje u časopisu “ Svetigora“ kao i na nekoliko crkvenih i svetovnih portala. Knjiga je podjeljena na četiri odjeljka. Prvi dio nosi naziv “ Vhodatajstvovanje“. Sam pojam je Lješkovićeva kovanica i sastoji se iz dvije crkvenoslovenske riječi. Prva je “ vhod“ , što se može odnositi na mali i veliki vhod na liturgiji. Međutim , riječ može označavati i običan hod, što se poklapa sa samim nazivom knjige, koju dobrim dijelom sačinjavaju susreti i razgovori sa ljudima koje đakon Pavle susreće na putu do crkve Sv. Trojice u Starom gradu, u kojoj i služi kao đakon, baš kao i do drugih budvanskih hramova.
Druga riječ u pomenutoj kovanici je “ Hodatajstvovanje“, što može da se prevede kao “ zastupništvo“ a odnosi se na dio liturgijske anafore. Naredni dio knjige nosi naziv “ Raskršća“ i u njemu su opisani razgovori sa osobama koji u odnosu na đakona Pavla imaju drugačiji pogled na svijet i život.
Treći odjeljak je pod nazivom “ Kružni tok“ i u njemu su opisani događaji sa Cetinja. Ono što ovaj dio knjige razlikuje od njenog ostatka su akteri Lješkovićevih priča, koje ne zanimaju duhovne i kulturološke teme, već su isključivo okrenuti ka političkim i identitetskim pitanjima. Poslednji odjeljak nosi naziv “ Putokazi“ i u njemu se nalaze eseji , u kojima su slučajno ili namjerno pomenuti velikani evropske kulturne baštine, a koji su kulturološki vezani za pravoslavnu duhovnost.
Jedna od glavnih stvari koju đakon Pavle želi da poruči kroz ovu knjigu jeste i to da je savremeni čovjek, koji egzistira u vremenu ubrzanog razvoja tehnike i eri u kojoj dominiraju društvene mreže, biće koje je žedno jevanđelja i riječi Božije. U Lješkovićevim pričama se opisuju različiti ljudi, raznih društvenih staleža, koji tragaju za jevanđeljskom istinom. Dužnost Crkve kao zajednice, baš kao i svakog hrišćanina kao pojedinca, je da ovakva traganja usmjere na pravi put koji vodi u Carstvo Nebesko. Još treba dodati i to da se u knjizi nalaze i komentari na Lješkovićeve eseje koje su napisali protojerej Slobodan Lukić, paroh u crkvi Sv.Trojice i doktorand na Bogoslovskom fakultetu univerziteta u Beogradu i mr. Aleksandar Vujović, profesor bogoslovije i urednik Katihetskog programa Radio „Svetigore“. Crtež na koricama je uradio Baćko Milačić, za izdavača se potpisuje dr Budimir Aleksić, urednik izdanja je dr Nikola Marojević, dok je recenzent dr Radisav Marojević.