Miloš Ajković, mladić iz Zete, na Vidovdan, a naročito dan poslije, preživio je tešku torturu od strane pripadnika takozvane kosovske policije, i to samo zato što je na Gazimestan došao u crnogorskoj narodnoj nošnji, sa trobojkom u ruci i krstom oko vrata. Praznik je proveo u Gračanici i na Gazimestanu, gdje je nakon parastosa kosovskim junacima priveden zajedno sa još 16 mladića iz Crne Gore, Republike Srpske i centralne Srbije. Time što je na sebi imao crnogorsku narodnu nošnju, po logici okupacionih vlasti u južnoj pokrajini Srbije, izazvao je mržnju i međunacionalnu netrpeljivost.
Nakon izrečenih novčanih kazni zbog navodnog kršenja zakona, svi privedeni mladići su oslobođeni, a Ajković je ostatak dana i noć proveo u molitvi i duhovnom sabranju u manastiru Draganac u Kosovskom Pomoravlju, sa većim brojem hodočasnika. Sjutradan, krenuo je kući preko administrativnog prelaza Jarinje. Tu je ponovo zaustavljen kao, kako kaže, najveći kriminalac.
Ekskluzivno za IN4S, Ajković svjedoči o paklu koji je prošao tom prilikom.
-Iskomadali su mi nošnju, oteli zastavu, pokušali da mi skinu krst s vrata. Tražili su da se odreknem svoje vjere, časti, naroda. Psovali su mi sve crnogorsko. Bio je to pravi pakao.
Sa Jarinja su me najrpije odveli u obližnji policijski kontejner i bez ikakvog povoda — počeli da me tuku. Svim mogućim sredstvima. Nijesam znao šta me je snašlo. To je bila stravična tortura. Uz brutalnu silu natjerali su me da izgovorim: „Kosovo republjik“. U glavi mi je bila samo porodica. Da sam mislio na sebe, drugačije bih se ponio, sasvim izvjesno.
-Nošnju su mi pocijepali, kapu šutirali, zastavu — simbol mojih đedova — pocijepali. Kidisali mi na krst. Malo je reći da je bilo pakleno teško. Potom su me stavili u moj auto, koji su oni vozili do administrativnog prelaza, i rekli da mi je doživotno zabranjen ulazak na Kosovo i Metohiju. Sve to bez ikakvog papira, bez prava i da pomislim na primjedbu.
Osujećen, ponižen, ali ne i slomljen, Ajković kaže da ne traži sažaljenje.
— Nijesam ja nikakav junak. Ono što sam izdržao, izdržao sam jer nisam imao izbora. Osjećam se poniženo zbog onoga što su me natjerali da izgovorim, zbog časti koju su mi pokušali oteti. Društvene mreže su od mene napravile nekakvog junaka, a ja baš onako ponižen na Jarinju nisam te hvalospjeve zaslužio,. Naprotiv, stidim se. Nijesam bio na visini onoga što tradicionalni Crnogorci nose u sebi.
Ćutanje zvanične Crne Gore na torturu koju su preživjeli on i drugi njegovi sunarodnici neće da komentariše. Svima, kaže, neka bude na dušu.
-Bog je jedini koji sudi svima nama. Toliko o tome – kazao je Ajković za naš portal.
Svaki put da nas bude više na Gazimestanu i na Kosmetu uopšte
Ajković poručuje da sve što se njemu desilo nikako ne treba da bude prepreka bilo kome da ide na Kosmet, već naprotiv, motivacija da svaki put posjete u ovom dijelu Srbije budu masovnije.
-Ništa nije svetije za naš narod od Kosova i Metohije. Niti možemo, niti želimo – da se odričeno najvažnije srpske teritorije i naših svetinja, poručuje sagovornik IN4S-a.
Izvor: IN4S
