Piše: Miloš Lalatović
Postoje države, kao i ljudi koji su u isto vrijeme veoma poznati, ali i nijesu, više su mistično skriveni. A njihov uticaj je ogroman. Jedna od takvih država je bila i Vizantija ili kako su je sami Vizantijci zvali Romejsko carstvo, a sebe su nazivali Rimljani.
Istorija ove države počinje kada je prvi hrišćanski rimski car Konstantin Veliki prebacio prestonicu Rimskog carstva iz starog Rima u novi Rim ili Carigrad, danas Istanbul. Ovo je bila jedna od najznačajnijih istorijskih odluka Evrope i hrišćanskog svijeta, uopšte. Zašto? Sa ovom odlukom Rimsko carstvo se podijelilo na istočni i zapadni dio, zapadni je pod napadima varvara prestao zvanično da postoji u petom vijeku, a istočni dio trajao je do petnaestog vijeka, tj.do pada Carigrada pod Turke, koje je predvodio tada mladi Mehmed Fetih. Posledice podjele Rima se osjećaju i do danas u antagonizmima među državama na koje je uticao jedan od ova dva dijela.
No, da se vratimo drugim temama vezanim za Vizantiju. Sam naziv Vizantija je u istoriju ušao od strane jednog njemačkog istoričara u šesnaestom vijeku, znači nakon pada iste. Istorija Vizantijskog carstva je nerazdvojno vezana za hrišćansku vjeru. Gotovo svi važniji aspekti života prosječnog Vizantijca bili su prožeti hrišćanstvom. U vrijeme ove države živjeli su Sveti Oci i teolozi koji su definisali osnove hrišćanskog učenja, a taj nauk je nastao uglavnom kao posledica odbrane pravovjerja od raznih jeresi. U ovoj državi, koju neki danas hrišćani nazivaju i zemljom živih, bilo je na hiljade monaha samo u Carigradu. U njoj su se pored perioda harmoničnog života dešavali i razni potresi, i najčešće kao posledica takođe vjere, kada bi se pojavile određene jeresi, a carevi prihvatali iste, pa onda surovo progonili pripadnike pravovjerja. Neka od tih jeresi je ikonoboračka jeres.
Vizantija je imala ogroman uticaj na umjetnost, kulturu i obrazovanje na narode velikog dijela svijeta. Pa, čak i na Tursku, koja je zamijenila bez obzira što se radilo o islamskoj državi. A imala je uticaja i na zapadni dio nekadašnjeg Rimskog carstva i na države pod njegovim uticajem. To se najviše ogleda u sferi umjetnosti, freskopisu, ikonopisanju, slikarstvu, muzici. Recimo, jedan od zaštitnih znakova Zapada, muzički instrument orgulje, vodi porijeklo iz Vizantije. Prvi univerzitet u modernom smislu riječi je nastao u ovoj državi. Socijalno zbrinjavanje je u njoj bilo zastupljeno, država je siromašnim stanovnicima obezbeđivala svakodnevno po jedan hljeb. Dominanta je bila grčka kultura i jezik, a stanovnici su bili raznih narodnosti i svi su bili ravnopravni i mogli su dogurati do titule cara, tako imamo careve iz različitih naroda. Vizantija je bila sastavljena od Grka, Italijana, Slovena, Hazara, Jermena, Jevreja, i drugih. Tako da se može nazvati i prvom multikulturalnom državom u današnjem smislu riječi. Međutim, akcenat je stavljan na hrišćanskoj vjeri.
Ishrana u Vizantiji je bila ono što se danas naziva mediteranskom kuhinjom. Vizantijci su vrlo voljeli riblje čorbe. Kuće su bile primaknute jedna drugoj.
Karakterističan stil, Vizantija je ostavila u arhitekturi, posebno što se tiče crkava i manastira. Najbolji primjer je velika crkva Aja Sofija, koja je poslije pretvorena u džamiju. Možda se uticaj Vizantije upravo najbolje očituje na države pod njenim uticajem u arhitekturi, a posebno religiji, tj.Pravoslavlju. Te države se danas u istoriji nazivaju i ,,vizantijski komonvelt“, a to su države koje pripadaju većem djelu Balkana, počevši od Grčke, pa do Bosne. A van Balkana se posebno ističu Rusija, Ukrajina, Bjelorusija i Gruzija.
Vizantija, iako već odavno ne postoji, njeno duhovno i kulturno nasljeđe živi, itekako, iako često skriveno.
Vizantija zemlja živih.
