Piše: Miloš Lalatović
Jedan od najznačajnijih američkih slikara apstraktnog ekspresionizma jeste Džekson Polok. Čovjek, čije radove odlikuju neodređene linije i oblici boja, slobodni pokreti prilikom njihovog stvaranja, što je zabilježeno i kamerom.
Od djetinjstva buntovne i nepredvidive naravi, selio se sa porodicom od jednog grada u drugi, sklon depresiji i alkoholizmu. Njegova majka je usmjeravala sinove umjetnosti, pobojavši se da ne budu priprosti poput svoga muža, a njihovog oca. Ipak, nije uspjela da prenese majčinsku istinsku brigu i toplinu na djecu, što će se smatrati između ostalog uzrokom Polokovog nestabilnog psihičkog stanja.
Na jednoj zabavi gdje su bili okupljeni u značajnom procentu ljudi i iz svijeta umjetnosti upoznaje svoju buduću suprugu Li Krasner, Jevrejku ruskog porijekla. Udvaranje Poloka je bilo šokantno iz više razloga, prije svega što djevojka kojoj se udvarao je bila smatrana izuzetno ružnom od strane ostalih muškaraca i zaobilazili su je u širokom luku, a drugo što je javno pred svima odjednom rekao nešto vrlo nepristojno, pogotovo za to vrijeme. Ipak, Krasner je posle nekoliko nedelja počela da živi kod njega, iako je nakon te skandalozne večeri, plačući otrčala kući.
Krasner je po svemu sudeći bila dosta stroga prema suprugu koji se kasno budio, a onda ,,dva sata ispijao prokletu kafu“, kako je govorila.
Polok se veći dio života borio sa alkoholizmom. Posebno težak period života je nastao kad je njegov doktor umro, koji je najdalje uspio da ga drži od alkohola. Tada se odao pijančenju, i na kraju se to završilo saobraćajnom nesrećom, u kojoj su umjetnik i još jedna osoba smrtno nastradali, a jedna osoba je bila teško povrijeđena.
Miloš Lalatović: ,,Naivni i bezazleni detalji“ u zločinu i okultizmu
U periodu smrti Polok je bio u lošim odnosima sa suprugom. Ipak je ona platila troškove sahrane, i sama je posle svoje smrti bila sahranjena pored supruga. A umrla je blizu blizu trideset godina posle njega. Ovaj period života Li Krasner bio je obilježen bez obzira na privrženost prema mužu, mirnijem razdoblju, gdje je i sama pošto je bila umjetnica posvećivala više vremena slikanju.
Život Džeksona Poloka, njegova kreativna karijera poklapa se sa pojavom bitnika, iako je on bio nešto stariji. Slično kao i bitnici u književnosti i Polok se odlikovao nekonvencionalnošću, zbog čega je nailazio na kritike, i obrnuto na pozitivne komentare. Interesantna je bila posjeta jednog fotografa i snimatelja, koji je želio da zabilježi umjetnikov kreativni proces, ali je on kakav je bio već, bio završio sliku. No, malo potom Polok je vidio u slici neke nedostatke, počeo je da skače i vrti se oko velikog platna dok je slikao kao da igra, tako da je ovaj mislio da će kolabirati. Čovjek je iskoristio momenat i sve ovo snimio.
Posle smrti Džeksona Poloka snimali su se filmovi i pisale knjige o njemu, najčešće posle nekoliko decenija od iste. Jedan od najpoznatijih filmova o njemu je sa glumcem Ed Harisem, koji glumi slikara. Ova uloga za glumca je bila izuzetno naporna, tako da je na kraju završio na bolničkom liječenju.
Slike mu se prodaju za izuzetno velike svote novca.
Polok, kao i mnogi umjetnici prije i posle njega, živjeli su ekscentrično, ali su ostavili trag u svijetu koji ga čini ljepšim mjestom. Jer, nije život samo ozbiljnost nego i igra, koja ako je kvalitetna pretvara se u umjetnost.
