Piše: Milorad Durutović
„Gradski bazen — Petar II Petrović Njegoš“. Zvuči kao dosjetka koju je neko, u nedostatku bolje ideje, greškom uzeo ozbiljno. Zar se među vaterpolistima nije moglo naći neko drugo ime koje bi pristajalo bazenu, kada se već postojeće moralo izbrisati!? Ali, znamo, imajući u vidu politički kontekst, bio bi to preveliki rizik. Srećom, Njegoš je uvijek pri ruci. Ko bi imao išta protiv Njegoša? Je li tako?
A kad je već tako, mogli bismo ustanoviti i „Pjesnički maraton na bazenu Njegoš“. Pjesnici bi recitovali stihove dok preplivavaju dužinu i širinu, a žiri bi, pored osjećaja za ritam i metaforu, provjeravao i kapacitet pluća. Najboljem bi pripala nagrada za dubinu misli. Ne bi, doista, bio prvi put da se u ovoj zemlji pjesnik i vladika profaniše; pa, velimo, što da ne i kroz afirmaciju kotorskog bazena.
Kotor je, uostalom, vezan za jednu neobičnu Njegoševu uspomenu. Postoje spekulacije da je prilikom boravka u tom gradu, 1833. godine, austrijski agent pokušao da ga otruje. Koliko je u toj priči istorijske izvjesnosti, a koliko naknadne sumnje, pitanje je za istraživače. Tu je i pjesma „Srbin Srbima na časti zahvaljuje“ (1834), u kojoj vladika pamti kotorsko gostoprimstvo, kuću Lumbardića i susret s kontom Josifom Ivanovićem iz Dobrote. Kotor je, dakle, ušao u Njegošev život i kao mjesto gostoprimstva i kao mjesto moguće opasnosti.
TV kolumna Milorada Durutovića: Čitanje stvarnosti XXXIV – Grijeh pitanja
Danas mu, eto, ponovo priređujemo nepriliku, kao da ni poslije toliko vremena ne može da prođe kroz Kotor a da ga ne dočeka neka naša muka. Opet se postavlja pitanje šta ćemo s Njegošem i čemu nam on zapravo služi.
Od njega smo napravili svečanu figuru, voštanu lutku, sigurnu luku našeg kolektivnog samopoštovanja. Ili samoponiženja? Uvijek je pri ruci kad valja da utvrdimo ko smo, ukrasimo govor ili obilježimo svečani datum. Rijetko, pak, zastanemo da se zapitamo šta smo u njegovim djelima zaista pročitali i koliko smo spremni da se suočimo s onim što nas u njima uzdiže, ali i uznemirava.
Neće se to promijeniti ni ovog trinaestog novembra, na Njegošev rođendan i državni praznik. Biće besjeda, buke i banketa. Možda će se i imenovanje bazena opravdati post festum, jer ispade da je dovoljno pronaći veliko ime pa da i odluka postane maltene veličanstvena.
A sportski velikani!? njima ćemo, izgleda, ostaviti da budu veliki bez imena na bazenu. Njegošu je, kako stvari stoje, preostalo još samo ime — taman da njime ukrašavamo fasade i svečane dane.
Izvor: RTNK
