Nagrada Tipar je ove godine dodijeljena Milenku Miru Šarcu za knjigu aforizama „Pijačni dani“. Šarac je prvi dobitnik ove nagrade iz Pljevalja.
Na ovogodišnjem konkursu učestvovalo je dvadeset pet autora. Šarac je objavio više knjiga aforizama: „Rafalna paljba“, „Popisivanje žrtava“, „Prijeki sud“ i „Uslovna sloboda“.
„Pijačni dani“ su njegova peta knjiga aforizama. Milenko Šarac je nagrađivan za poeziju i haiku poeziju.
Nagrada „Tipar“ je književno priznanje koje se u Pljevljima dodjeljuje za humorističko-satirična djela. Ustanovljena je u okviru manifestacije „Dani humora i satire Vuko Bezarević“, a nosi ime po satiričnom listu „Veliki narodni tipar“, koji je izlazio krajem 19. vijeka.
Izvor: RTNK
Izvod iz recenzije Vladislava Vlahovića
Knjiga „Pijačni dani“ poznatog, i na književnoj sceni sve prisutnijeg književnika Milenka Šarca, novi je očekivan i prepoznatljiv bljesak uma beskompromisnog majstora kratke forme, koji budi nadu da aforizam kao književna forma ne može i neće izgubiti snagu i smisao, koliko god nam obesmišljavali živote i sve ono za šta se borimo svjesni ili nesvjesni da toga zapravo odavno nema. Ove sentence misaono i umjetnički do savršenstva izvajane, precizno izbrušene do rješavanja svake suvišnosti strpljivo su tkane s namjerom da se ne preskoči niti jedna antivrlina, antivrijeme, antistanje ili antiheroj, da se ne dotakne i žigoše na neki nov i do sada ne tretiran način, tako da bi mogli smatrati naivnim stav da postoje istrošene teme koje su već obrađene na sve moguće načine, na koje se moglo nešto saopštiti, ili se inovativno prema njima odrediti. Ovdje prvenstveno mislimo da pojmove poput politike, države, naroda, rata, mira, čovjeka, braka, žene, a da ne govorimo o poštenju, vjernosti, iskrenosti, ljubavi, mržnji, lažnom moralu, pohlepi, korupciji i mnogim drugim devijacijama, manama, antivrlinama, ili lažnim osjećanjima koja su od pamtivijeka do danas bezbroj puta i na bezbroj načina doticana svakojakim književnim i drugim umjetničkim zahvatima i formama, zbog čega ozbiljnog stvaraoca tjeraju na oprez u prilazu i izboru, u želji da se nešto novo, ili nešto drugačije iz tog stvaralačkog napora rodi. Nije iznenađenje, kada je Šarac u pitanju, što je u ovoj zbirci baš na tim temama, pojmovima i izrazima briljantno dostignut neki novi horizont koji pomjera granice ne samo njegovog stvaralačkog dometa u ovoj književnoj formi, nego zasigurno i vrijednost aforističkog izraza na ovim prostorima, kako u lokalnom, tako i u znatno širem, makar regionalnom kontekstu.
Izvod iz recenzije Janka Jelića
Kada bi u najkraćem trebalo opisati Milenka Mira Šarca u svijetlu njegovih književnih ostvarenja rekao bih da je prije svega pjesnik u gospodskom odijelu satiričara. Ako pročitamo samo nekoliko stihova iz zbirki njegove poezije neće nam biti potreban poseban ogled ili dokaz da ovu tvrdnju i dokazujemo. Njegova poezija jeste po svojoj formi klasična, po jezičkom bogatstvu raznovrsna, a po motivima zavičajno i arhetipski autentična. Sa pozicije ta tri principa ona se širi ka univerzalnim vidicima i vidikovcima i to je uvijek najbolji put za stvaraoca koji dolazi iz ambijenta srpskog jezika u kome još uvijek odolijevaju epski načini mišljenja, govorenja i vrednovanja. Vitalna epska poetika koja jednako smiješno i jednako ozbiljno saopštava kratku i jasnu istinu u poeziji Mira Šarca se sudara sa poetikom savremenih društvenih i književnih stremljenja. Ono što je utemeljeno u jeziku i u kolektivnom pamćenju će nesumnjivo pobijediti na poetskom planu. Ono drugo će odnijeti pobjedu na polju revije ideološko‑političkih dogmata. U tom sudaru sa izvjesnim ishodom, koji je pjesnik prihvatio kao svoj i naš kolektivni usud, svija se gnijezdo jezičkog paradoksa iz koga uzlijeću aforizmi Mira Šarca.
Izbor aforizam Milenka Šarca
Vlada je donijela još jedan akt. Jedva čekam da
vidim tu golotinju.
Lojalan birač jede samo sendvič svoje partije.
Zaposlio sam se na neodređeno.
Brojim Bogu dane. U dijalogu gluvih iznijeto je puno nečuvenih argumenata.
Nepismeni najduže vladaju. Teško ih je pročitati.
